06.04.1999, utorak
Operacija Savezničkih snaga trinaesti dan udara NATO-a na SRJ
Gori centar Beograda
Priprema za kopnenu intervenciju NATO-a na Kosovu
Saveznicima trebaju najmanje dva mjeseca za ulazak u Kosovo
Reporteri Jutarnjeg lista na poprištu najteže humanitarne drame na kraju stoljeća
Tisuće Kosovara čekaju spas u blatu na makedonskoj granici
Ekskluzivno iz Bruxellesa: General Wesley Clark, zapovjednik zavezničkih snaga
"Kosovo moramo vratiti u stanje prije Miloševića"
Uskrsna propovijed: Nadbiskup Josip Bozanić na misnom slavlju u Katedrali
Molimo za mir na Kosovu!
Hrvatska - SAD: Što su, zapravo, hrvatski diplomati postigli prošlog tjedna u Washingtonu
Hrvatskoj ublaženi uvjeti za ulazak u Partnerstvo za mir
Zašto je granatiran "25. maj", most na Dunavu između Iloka i Bačke Palanke
Most napadnut radi izolacije SRJ
Anketa: Raspoloženje građana Hrvatske prema izbjegličkoj krizi
Čak 87,8 posto hrvatskih građana protivi se prihvaćanju albanskih izbjeglica s Kosova
Obrat u slučaju Maglov
Prvooptuženi u aferi krađe i preprodaje automobila nakon 15 mjeseci ponovno u pritvoru
Reporteri Jutarnjeg lista na poprištu najteže humanitarne drame na kraju stoljeća
Tisuće Kosovara čekaju spas u blatu na makedonskoj granici
Više od stotinu tisuća kosovskih Albanaca prošlih je dana potražilo spas u Makedoniji. Došli su tamo spasiti goli život, a onda su prokleli dan kad su u tome uspjeli. Dan i noć provodili su na graničnim prijelazima spavajući u blatu, hraneći se pokislim kruhom i vodom, čuvajući poneki komad keksa ili kobasice za stare i nemoćne.
Prije 15-ak dana makedonski su ministri najavljivali da će ako zatreba u roku 24 sata sagraditi kampove za 20.000 prognanika, koliko ih ta država može primiti. Vjerovali su da će s međunarodnom zajednicom barem ravnopravno dijeliti teret izbjegličkog vala. Tu i tamo susjedne su zemlje najavile da će primiti dvije ili tri tisuće prognanika, ali kad je NATO počeo bombardirati Jugoslaviju, Slobodan Milošević se usredotočio samo na pogron kosovskih Albanaca. Srpski mediji izvješćuju kako oni bježe od NATO-ovih bombardera. Milošević im je na tom putu dao na raspolaganje vlakove i autobuse. Kao i u vrijeme holokausta, za etničko su čišćenje upotrebljena sva sredstva moderne tehnologije.
Spaljena kuća Veseljajevih
Tragedija albanskih izbjeglica najgora je na graničnom prijelazu Blace, u neposrednoj blizini sasvim opustjelog kosovskog sela –eneral Janković. Uz rijeku Lepenec proteklih je dana boravilo dvije do osam tisuća ljudi, a još ih je toliko čekalo s onu stranu granice. Novinarima je pristup bio dopušten samo do udaljenosti na kojoj su teleobjektivima mogli 'izvući' poneku fotografiju. Ipak, kroz šumu i trnje, pronašli smo put do improvizirane poljske bolnice, koji policija još nije bila otkrila i zapriječila.U masi pred šatorom makedonskog Crvenog križa zatekli smo 55-godišnju Fulze Veseljaj iz Kline. Njezina dva sina uporno su je pokušavala provesti kroz gužvu koju su stvarale majke s djecom i sinovi sa svojim onemoćalim roditeljima. Svaki put kad bi stigli do ulaza morali su propustiti neki hitan slučaj, što bi ih ponovno vratilo na začelje, a majka im se jedva držala na nogama. Prije osam mjeseci Srbi su do temelja spalili kuću Veseljajevih. Prebjegli su najprije u Prištinu kod svojih sunarodnjaka, a onda kad je i tamo postalo opasno, zaputili su se prema Makedoniji. Fulze Veseljaj posljednja četiri dana spava na kiši, u blatu do članaka. Nikad nije bila bolesna, ali sada joj srce ne može više izdržati. Najmanje osam ljudi umrlo je ovdje proteklih dana, od kojih i dvoje djece.
Kako do braće u Njemačkoj
Šefki Arifi je u Blace doveo svojeg 14-godišnjeg sina, koji više ne može stajati na nogama. Starija kći od 17 i mlađa od 10 godina s majkom su još negdje u šumi s kosovske strane granice. Kasnije će se vratiti po ostatak obitelji koju je doveo iz Limaništa, sela na putu za Podujevo. Prije 12 godina radio je tamo kao vodoinstalater u Montaži Kosovo. Bio je među prvima od Albanaca koji su dobili otkaz i od tada je za njega počeo pakao. Nemoć, pusta nemoć, ocrtava se na njegovu umornom licu. Moli nas da mu kažemo što sada treba učiniti. Hoće li se poći prijaviti, kome i gdje? Liječnici i sanitetsko osoblje nemaju vremena za takve banalnosti.- Znam da je svima teško. I onima koji nam pomažu, ali pogledajte nas, bacaju nam kruh kao psima, ležimo tu na zemlji bez ikakve vijesti o tome kako dalje - kaže 27-godišnja Zeciri Zajde. Bubrezi je očajno bole, suze naviru, pa ipak, nekako pokušava ne sjediti u blatu dok čeka liječničku pomoć. Donedavno je radila u Humanitarnom društvu Majke Tereze, a sada je u težoj situaciji nego što su ikad bili oni kojima je pomagala. Htjela bi telefonirati trojici braće u Njemačkoj - u Makedoniji joj se ne ostaje.
I dok se u Blacama događa drama, na graničnom prijelazu Jažince gotovo je pusto. S jedne strane ceste nekoliko autobusa i taksija čeka na prognanike, a preko puta su postavljeni stolovi s kruhom, vodom, konzervama paštete PIK-a Vrbovec, dječjom hranom i ponekom vrećicom čipsa...
Jadran Kapor i Mateo Rilović
