324/365, utorak, 20. studeni 2001.

Lanjski snijeg

Postao je tako rijedak da mu se sve više čudimo. Možemo to shvatiti kao približavanje kontinenta mediteranskom mentalitetu, tamo gdje je snijeg meteorološki eksces i dobar izgovor za opću paralizu života. Kladim se da je odgovorna osoba za jučerašnji eksces imala pranje ušiju od svog šefa.

- Dobro, šta je ovo dole u Zagrebu?

- Pa, snijeg, šefe. Studeni je, temperatura odgovarajuća...

- Jesi ti čitao upute za ovu sezonu, idiote? Jesi bio na sastancima? Jesmo se lijepo dogovorili da kod njih zimu provodimo samo formalno? Daš im mrvicu snijega i odmah postanu skijaška velesila... Austrijanci su popizdili, moramo stvari vratiti u ravnotežu.

- Ma, mislio sam samo malo, za ugođaj...

- Jebo te ugođaj, ne treba njima ugođaj. Ugodit ću ja tebe na najnižu poziciju ako to odmah ne počistiš. I sutra ima sunce da im pošalješ.

- Nema nego zubato u skladištu, šefe.

- Zubato, nego šta. Je’l zima ili nije, Boga mu zimskog!

Inače, neko klimatsko objedinjavanje bi nam dobro došlo. Bilo kakav oblik unifikacije, zapravo. Jer, gledam jučer “Latinicu” o toleranciji, neki prilog o navijačkim skupinama. Vidim da ekipa postaje sve potkovanija sociološki, valjda već biraju političkr komesare među sobom. Kako bi inače BBB govorio za tovare da su primitivci koji ne poštuju njegov grad, a mladi pripadnik Torcide s dosta sigurnosti tvrdio kako je mediteranska kultura superiornija onoj kontinentalnoj. I da je Dalmacija kolijevka hrvatstva, a Zagreb je goli kurac jer, šta, nisu skupili ni pet iljada ljudi kad je bilo ono za Norca. To je fenomenalno, mržnja dobiva “logična” opravdanja, a učena elita u studiju priča o izgubljenosti tih ljudi s društvene margine. Neće to dobro završit...