323/365, ponedjeljak, 19. studeni 2001.

Gospodin E i vokalno instrumentalni sastav Eels

Trebalo je ponavljati nekoliko puta. “Na koji koncert ideš?” “Na Eelse.” “Na koga?!” I tako sa svima. A bend uopće nije opskuran. Gospodin E., njegov glavni i jedini arhitekt, prilično je zanimljiva osoba. Sin genijalnog znanstvenika koji se vrlo rano počeo igrati s muzikom. Onda je, s 19 godina, našao svog starog mrtvog. Snimao je neuspješne solo ploče kao E, složio Eelse, objavio prvi hit, “Novocaine for the Soul”. Malo prije izlaska albuma “Beautiful Freak” sestra mu se ubila, a majka saznala da ima rak pluća. Ako se pitate otkud mu ideje za pjesme “Elizabeth On The Bathroom Floor” ili “Cancer For The Cure”. Uz sve to, potpisao je neke od najljepših trenutaka svjetskog popa - sjećam se kako sam putovao vlakom do Praga s “Daisies Of The Galaxy” Eeelsa u ušima; savršen soundtrack odlaska na odmor.

Koncert u Grazu bio je dobra prilika i za kratki interview. Moram priznati da sam, navođen iskustvima drugih medija, očekivao potpunog čudaka. E. možda izgleda tako, u plavom farmerskom kombinezonu, s okruglim “Tito-Bombaški proces” naočalama i dugom, divljom bradom, ali je izrazito ugodan, pristojan i tek neznatno ekscentričan. Ništa depresivniji i luđi od bilo koga. Osim ako mu u minuse ne pribrajate tri već potpuno završena albuma koje drži u ladici. Siguran sam da takve radne navike upravo izluđuju njegove diskografe.

Ima puno koncerata na kojima publika ne želi priznati da je gotovo. U subotu u Grazu na taj je način izmoljen drugi bis. Nakon njega, u dvorani su se upalila svjetla, ljudi su počeli izlaziti, to je moralo biti to. Požurio sam u WC i negdje na pola pišanja čuo buku iz dvorane. Eelsi su se, zamislite, vratili na stage i pod svim svjetlima, kao na tonskoj probi, odsvirali još dvije pjesme. Čovjek na miks pultu bio je u totalnoj panici, palio je već zagašene kanale i sigurno psovao poslodavce u sebi. Takve stvari ozbiljan bend ne radi. Kad je gotovo, gotovo je. Srećom, na svijetu ima još neozbiljnih bendova. Koji ti daju neku zgodnu priču kao poputbinu sa svojih koncerata. Uglavnom, ovaj tekst uzmite kao preporuku. Slušajte Eelse i nemojte ih zamjeniti s Electric Eelsima, oni su grozan bend. Tko bi to sve popamtio? E, zato i postoje kritičari.