315/365, ponedjeljak, 12. studeni 2001.

Vrhovi svjetske književnosti

"Ona je nosila u rukama odvratno, uznemiravajuće žuto cvijeće. Vrag zna kako se zove, ali se ono prvo pojavljuje u Moskvi. To se cvijeće vrlo jasno isticalo na njezinu crnom proljetnom kaputu. Ona je nosila žuto cvijeće! Zlo cvijeće. Skrenula je s Tverske ulice u neku manju i tu se okrenula. Vi poznajete Tversku ulicu? Tverskom je hodalo tisuću ljudi, ali ja vas uvjeravam da je vidjela samo mene i pogledala me ne samo nekako uznemireno, već i bolno. A mene nije zadivila toliko njezina ljepota koliko neobična, nikad do tad viđena osamljenost u očima!

Pokoravajući se tom žutom znaku, također sam skrenuo u uličicu i krenuo za njom. Išli smo krivudavom, dosadnom uličicom šutke, ja na jednoj strani, ona na drugoj. I, zamislite, na ulici nije bilo ni žive duše. Mučio sam se jer mi se učinilo kako svakako moram s njom razgovarati i plašio sam se kako neću progovoriti ni riječi, a ona će otići i ja je više nikada neću vidjeti.

I, zamislite, iznenada progovorila je ona:
Sviđa li vam se moje cvijeće?

Jasno se sjećam kako je zazvučao njezin glas, prilično dubok ali isprekidan, i, kako god to bilo glupo, pričinilo mi se kako je od njega nastala jeka u uličici i odbila se od žutog prljavog zida. Brzo sam prešao na njezinu stranu i pristupajući joj odgovorio: Ne.”

Jučer sam pročitao to 13. poglavlje nakon dugo vremena. I danas, pod jakim dojmom, zavezanih ruku prepisujem. Ako niste pročitali, da se odlučite. Ako jeste, da se podsjetite. To će biti moj savjet za danas.

Majstor i Margarita, Mihail Afanasevič Bulgakov.