302/365, ponedjeljak, 29. listopad 2001.
Pljuni! Brzo, snimaju te!
Dvije su mogućnosti: ili ja u svojoj opčinjenosti nogometom počinjem vidjeti stvari koje ne postoje (tako je to kod svih oblika fanatizma) ili sam proniknuo u dublje slojeve funkcioniranja omiljene igre. Krenimo redom: ne čini li se i vama da svi nogometaši, kao po naredbi, pljunu kad ih kamera zgrabi u krupni plan. Bokšić zapuca šansu, pljuc, Peruzzi primi gol, pljuc, Davids čeka vraćanje lopte u igru, pljuc. Kladim se da to uče na posebnim treninzima, zajedno s ostalim TV predmetima. Prvi sat - davanje izjava nakon utakmice, slijedeća dva - ponašanje pred kamerama, četvrti sat - namještanje frizure... i tako redom. To im dođe kao društvene znanosti na prirodoslovnom faksu, nisu bitne, ali ih ne možeš izbjeći. Zato ih jednostavno naštrebaju i poslije rade navlas isto. Kad se krenu svađati, recimo. Baš jučer gledam Agića i nekog zagrebaša, sekundu nakon prekršaja kreću jedan prema drugom, razjareni i odlučni, čovjek pomisli gotovo je, bit će fajta, a onda misteriozno stanu na milimetar udaljeni jedan od drugog, lagano se dotičući trbusima u nekom nesvakidašnjem muškom plesu. Ruke uopće nisu u igri, kao da im nisu prišarafljene, onda stiže sudac, komentator spominje žar borbe i iskrenje, slijedi slobodni udarac i očekivani smiraj. Možda im netko s klupe da signal, utakmica je predosadna, momci, ajmo malo zakuhati. Dobro, zašto opet ja, jebiga? Ne seri, Agiću, to ti je image. Koji kurac sad prigovaraš.
Proslavljanje pogotka posebna je priča. Ceremonijal je pretrpio dosta promjena od prve lopte koja se zatresla u mreži. Iako je homoerotska komponenta svojevrsna konstanta. U posljednje vrijeme strijelac se strašno izmori u slavlju: mora prvo skinuti majicu da se malo provjetri, pa napraviti salto, otrčati do korner zastavice i pritom izbjeći zagrljaj nekolicine suigrača, pokloniti se navijačima, izljubiti s trenerom, izbeljiti u kameru i još neke sitnice. Predlažem, čisto zbog dinamike igre, da igrač automatski završava utakmicu kad zabije gol - stigne obaviti sve formalnosti bez smetnje drugima. Budimo praktični. Za dobrobit igre.
|