301/365, nedjelja, 28. listopad 2001.

Netko unutra udara ritam

Opet ste počeli slati pravi fan mail. Možda me želite natjerati da promislim o još kojoj godinici svakodnevnog pisanja. Dajte, to bi se pretvorilo u stvarno lošu sapunicu. Hraniteljima ega svaka čast i slava, ali nekako mi je neugodno objavljivati takve doprinose. Zato opet krećemo sa sitnim nesporazumima. Damir je još prošli tjedan pomislio da potcjenjujem plakatere i njihov časni posao.

“Kao da je to plakatiranje nekakav posao kojeg se treba stiditi. Poznajem nekoliko ljudi (da ne kažem dipl.inga, a i ti ih dobro znaš) koji lijepe plakate i rade još neke "gore" stvari unatoč svojoj stručnoj spremi i činjenici da se mogu u svakom trenutku prodati za daleko "finiji" posao. Sve ima svoj smisao ako si ga stvoriš...Čini mi se da si se ovim tekstom priklonio snobovsko-malograđanskoj opciji.”

Hej, polako, samo smo se krivo razumjeli. Nema loših i manje vrijednih poslova, takvi mogu biti samo ljudi koji ih rade.

“Ja redovno zateknem sebe da pjevušim dok hodam po gradu”, piše jedna čitateljica. “I kada shvatim da to činim osjećam se nekako bolje... Barem iznutra! Možda ona druga ja negdje stoji i udara mi takt!”

Unutarnji ritam. Srce. Ili nešto jednako jako.

Boris je iz Novog Sada. Početkom prosinca ide u vojsku. Tako da neće čitati 365 do samog kraja. Zato evo njegovog maila sada, uz jednu net preporuku. Pogledajte sami, ja neko vrijeme neću stići (www.kurac-palac.com).

“Svakog dana čitam tvoje tekstove i mogu ti reći da mi je to jedna od prvih stvari koje uradim svakog jutra kad dođem na posao.Tekstovi su uglavnom dobri, istina povremeno gubiš inspiraciju, ali zaboga pisati svaki dan iz obaveze, samo da bi nešto pisao i nije tako lako. Verovatno kao i većina čitalaca, i meni se čini da te poznajem. Iluzija čitanja nečijeg dnevnika. U nekim pričama sam se i sam nasao (studentski dom, menza, odlazak iz rodnog mesta, rock(punk u mom slucaju), Bukowski, alkohol, ribe). Također, reakcije tvojih "obožavalaca" na neke tekstove su me ubedile da ljudska glupost nema granice. Ranije mi se cinilo da je takvih idiota Bog dao samo Srbiji.”