294/365, nedjelja, 21. listopad 2001.

Metode građanskog neposluha

Nedjelja je i kasnim. Može si valjda čovjek uzeti koji sat više sna. Uz sve što se događa, treba koristiti sitne radosti. Male usluge okolnosti. Stigne bijeli prah u poštu i sve stane. Organizira se prosvjed u centru grada i ne voze tramvaji. Još kad se počnu primjenjivati mjere građanskog neposluha...

Uđeš, recimo, u neki restoran, naručiš jastoga i najfinije vino, te poslije iz čistog građanskog otpora odbiješ platiti. Strpaju te u zatvor i postaješ mučenik, u redu za funkciju u novoj vlasti. Zanimljivo viđenje termina bila bi njegova doslovna primjena - jednostavno ne čuješ ono što ti građani govore (to je, bojim se, odavno na snazi). Ili govoriš u krivim tonalitetima, onako totalno falš. “Pa, dobro, što je njemu?” “Pusti, težak slučaj građanskog neposluha.”

Alibiji za nerad se gomilaju, a ja još uvijek kuckam svoje stranice. I baš mi je fino. Upoznajem svoju glavu iznutra; tematski gledano, ne bi li vam približio fazu u kojoj se nalazim, ovo možemo nazvati struganjem ostataka musake s rubova rerne. Nađe se i pokoji slasni zalogaj, ali je uglavnom zagoreno. Ne znam stigne li se pripremiti još kakav dobar obrok do kraja godine. Posudu svakako treba oprati, pustiti je da se osuši na sudoperu. Pitaju neki čitatelji u mailovima hoće li 365 postati 730? Ili makar 500? Stvorio se određeni vid navike, čak i Željko, glava Monitora, misli da ću već u siječnju po inerciji početi pisati. Ne bu išlo. Dolazio sam vama svaki dan, godinu dana, sad trebam malo doći sebi. 365 će definitivno završiti 31. prosinca 2001., a dalje što Bog da - nit ću ja zaboravit Monitor, niti oni mene. Tko zna u što će se suradnja premetnuti.