293/365, subota, 20. listopad 2001.

Što to čeka u sandučiću?

Vrijednost klasične pošte strašno je devalvirala. Kad ste zadnji put sjeli, napisali i poslali pravo pismo? Reći ću vam svoju priču; učinio sam to prije više od godinu dana, s velikom mukom i gunđanjem, samo zato što cura koju sam ljeto prije upoznao u Zadru nije imala ili - vjerojatnije - nije htjela dati svoj mail. Sigurno je mislila da na svijetu baš i nije ostalo puno luđaka koji će napisati pravo, old fashion pismo nekome koga... Ma, zajebi spiku, BILO KOME. U sasvim ispravnu jednadžbu, međutim, nije uračunala nestabilnu varijablu skribomanije i uvjerenosti u sugestivnu vrijednost vlastitog rukopisa (nije da se hvalim, ali znao sam ubosti zbilja dobro pismo, nekad, dok je to imalo smisla). Bijah prilično emotivno prazan tih dana (da se ne lažemo - postoji odličan izraz - zagorio), a bogami nisam imao ni ovu simpatičnu dužnost svakodnevnog punjenja web kolumne, pa založih jednu večer, nakon toliko odlaganja da je primitak pisma jamačno izvukao poveći upitnik iznad glave primateljice, staroj olovci i starom papiru. I meni je, pritom, promakla jedna sitnica: pisao sam rođenoj Rimljanki, koja hrvatski zna vrlo simpatično govoriti, ali vjerojatno nije čitala Krležu u izvorniku. Da se ne lažemo, moj kićeni stil joj je morala približiti tetka. Sreća da u prvom pismu nikad nisam eksplicitan. (Ako vas zanima rezultat mog pregnuća, ne morate ni pitati - 0:0, bez pravih prilika. Koliko bi se ljudi obogatilo da me stave u raspored sportskih kladionica...)

No, ljudska perverzija pronašla je način vraćanja napetog osjećaja prilikom provjere poštanskog sandučića. Bijeli prah u misterioznim omotnicama, dio sasvim opipljivog lanca nesreće. Ok, završili smo natječaj - najbolesnija smo vrsta ikad prisutna na Zemlji, crne udovice i bogomoljke već su odavno smiješne s tim svojim proždiranjem spolnog partnera. Kukci obični, probajte dostići ovo! Ne ide, a? To je kad imate shit for brains. Znati uništavati samo ugrizom, otrovom, dosadnim konvencionalnim metodama. Uopće ne koristite mozak.