295/365, ponedjeljak, 22. listopad 2001.
Što sve može Copperfield?
Dobro je, kod nas nema bedrenice. Zamislite da nas je još i to snašlo. Čini se da ipak postoji neki sustav u globalnoj raspodjeli nesreće. Pusti njih, oni ionako žive u stalnoj neizvjesnosti. Imali su tešku godinu, znaju spektakularno zakoplicirati stvari, bolje ih je ostaviti po strani. I bez epidemije, nemoguće je predvidjeti ni kako će im završiti 2001.
Ili, možda...
Scenarij političke kataklizme:
U Hrvatsku dolazi David Copperfield. Ništa neobično, još jedan show magle i zrcala. Ali, neposredno prije nastupa, stari David nailazi u hodnicima dvorane na jednu domaću manekenku. Cura je na rubu gladi, a on takve baš voli. I, ne bili lijeni, počnu pričati o situaciji u Hrvatskoj. Mala se pokaže politički i socijalno osvještenim sugovornikom, David ostane preneražen i odluči nešto poduzeti. Odradi on, tako, show bez iznenađenja, ostane noćiti u Zagrebu i sutradan, za svoj gušt, učini da zgrada Sabora nestane baš tijekom zasjedanja. Mankenka mu zatim prišapne da zgradu ipak vrati, jer riječ je o povijesnom mjestu od velikog značaja za Hrvate, ali praznu. David i to napravi. Onda u prazni Sabor nahrupiše predstavnici onih ostalih 85 stranaka koje u njega nikad nisu ušle, razni članovi raznih udruga koje se, kao, ne bave politikom, i ostali ambiciozni i častohlepni ljudi. Zgodna manekenka, sad već sasvim ozarena, uputi Davidu onaj birtijaški pokret koji može značiti samo: “Još jednu rundu, majstore.” I on opet isprazni zgradu. Umornog Copperfielda, jer čarobnjak je kao dobar deterdžent - teško pere najtvrdokornije mrlje, naša cura odvede na kavu i šetnju gradom. Sad, kad je sva politika u državi nestala, pomisli ona, možda ljudi shvate da ih ne treba nitko voditi i vući za uši. Ionako imamo sve što nam treba. Još da nagovorim Davida da nam precrta neka pravila ponašanja iz dobrih knjiga o sretnim kraljevstvima... U taj čas, manekenka se prene iz razmišljanja i shvati da je čarobnjak odlutao za drugom ljepoticom. Eh, zabrine se ona, mogla sam i misliti. Muškarac je muškarac, pa imao i čarobni štapić u gaćama. Dobro mi je mater govorila...
|