288/365, ponedjeljka, 15. listopad 2001.

Niski start

Vratili se moj kompjuter i ja s Hvara, uskočili u duge rukave nakon posljednjeg sezonskog kupanja (dobro, Mate to doživljava više posredno, njemu sol i vlaga baš i ne odgovaraju). Po putu smo shvatili da je prošlo već pola listopada, a za to vam trebaju novine, jer po vremenu nikad ne bi skužili. "E, već je petnaesti", rekao je Hrenđa jučer na trogirskoj rivi, "k’o da brojimo dane po 15." Ovo je jutro još donekle mirno, ali neće biti još puno takvih.

Uvijek mi se činilo da se godina, kako dolazi kraju, ubrzava, zahuktava i juri. Nema više zabušavanja, treba skočiti na taj kotač ako ne želiš da te pregazi. Do prosinca će gužva poprimiti mitološke razmjere: poslovi, događanja, socijalne prilike, materijalne ponude, rođendani, promocije, pokloni, nakloni, hrana, alkohol snijeg, bura, težak zrak... Svega je previše, nije ni čudo da siječanj tako lijeno i depresivno prolazi svake božje godine. Znam što dolazi i nije mi drago. Krajnje je vrijeme da se spustim u niski start, pobrinem se da me motivacijske injekcije čekaju po putu, i ajmo u finiš. Kad je 365 počinjao, fino, incognito, iz ničega, priča je bila široka, stizali su pritoci sa svih strana, mogla je skretati ovamo i onamo, bježati očekivanjima. Sada je, pri kraju, već okovalo ušće. A još toliko toga treba obaviti.

Izgleda da idemo u knjigu; javljali ste se i iznosili mišljenja, postoci i nisu toliko važni, nismo na otvorenom telefonu Latinice. Svakako, podrška je tu. Nekima smeta što naša mala virtualna priča izlazi iz svoje intime u drugi medij. Ja bih to nazvao najvećim izazovom. Mainstream nas je do sada ignorirao, nismo se mi nešto ni nametali, možda je vrijeme da se upoznamo. Nije li zanimljivo da onkraj svega što stvara stavove i mišljenja postoji grupa ljudi koja se ne oslanja previše na uobičajene kanale i žlicu punu informacija ispred usta. Svijet je na dlanu, više ga nitko ne treba crtati i objašnjavati. I 365 je, na svoj način, dio priče o slanju jednosmjerne komunikacije medij-publika u neku od preostalih ropotarnica povijesti. Vidite, ovaj informacijski zanos u meni budi zakržljala i posve nepotrebna znanja stečena na kolegijima studija novinarstva. Bolje da prestanem na vrijeme i krenem u finiš. Gledajte mi leđa.