254/365, utorak, 11. rujna 2001.

Ljubav je slijepa jer je svašta vidjela

Zaredala su vjenčanja. Oltari postaju omiljena mjesta izlaska. Nije neka frka; dođeš, kažeš "da", ponavljaš mantru za svećenikom, pospu te rižom i ostatak života, ako stvarno briješ na konačno, se suočavaš s posljedicama. Kako ljubav stari? U kojem trenutku treba povući ručnu, provjeriti sve retrovizore, uzeti je za ruku i lagano nastaviti pješke? Biraš li ludu strast ili dobro podnošenje? Što kada počne hrkanje? Treba li govoriti sve ili biti selektivan u šutnji? Znaš li tajnu formulu sreće u braku odmah ili ti se napiše kasnije, kad je prestaneš tražiti?

Jedna moja mudra frendica ušla je u brak relativno iskusna, iako čovjek nikad ne može znati dovoljno o pitanjima srca. Imala je veliku, tradicionalnu svadbu i velikog, tradicionalnog supruga; pričala mi je kasnije kako je to jednostavno morao biti najljepši dan njenog života (rasla je pripremajući se za njega) i da je bila potpuno sigurna u svoj izbor. I njihov brak je, kao i svaki drugi, imao problema, ali ja sam vjerovao u njenu mudrost. "Nikad nemojte zaspati posvađani", napisala je u jednom pismu.

U proljeće prošle godine posjetio sam ih u Budimpešti (e, da, Mađari su). Kupili su fini stančić, otvorili zajedničku firmu, sve je izgledalo idilično i puno razumijevanja. Čak su i priredili mali tulum u moju čast – plemenita gesta, iako sam se rijetko osjećao gluplje: svi oko tebe govore mađarski i urlaju od užitka na hitove mađarske zabavne glazbe. Na kraju tuluma, ostali smo sami u kuhinji frendica i ja, muž je već zaspao i tada mi je rekla da stvari uopće ne idu dobro. Kako možeš biti apsolutno uvjeren u nešto i ni dvije godine kasnije okretati mišljenje? Koliko god me to plašilo, nisam joj ni morao postaviti pitanje. Ljude i njihove veze nitko ne zna savršeno procijeniti. I, što je najgore, iskustvo nimalo ne pomaže.

Tog ljeta bili su kod mene u Zadru. Ustupio sam im stan na tjedan dana, malo sunca-mora-makijata sigurno ne škodi. Izgledali su sretno i svejedno se rastali do kraja godine. Objašnjenje znano: bolje je za oboje. Nije da ovom pričom želim obeshrabriti svježe mladence, pogotovo ako su moji prijatelji&znanci u pitanju, ali opreza nikad dosta. Ljubav je slijepa, pa često zaluta.