254/365, utorak, 11. rujna 2001.

KATASTROFA

Gledali smo to puno puta, i smijali se kako Hollywood može biti naivan. A onda je život konačno postao gluplji od filma. I milijun puta okrutniji. Jer, Bruce Willis i Sean Connery nekako nisu bili tamo da spase stvar u posljednjem trenutku. Što se uopće dalo učiniti? Kolikim ćemo herojom zvati frajera koji se rađe srušio u polje kod Pittsburgha? Stotinjak bi trebalo zvučati bolje nego nekoliko tisuća, da i jedan nije prevelik broj.

Nikad nisam vidio ništa sličnije kataklizmi, tako suludo, bezumno i potpuno uništenje. Palestinci se vesele po ulicama, pucaju u zrak, baš im je fino: vide neke svoje dugove kako se naplaćuju. Koji jebeni jadnici... Nije se srušio simbol ekonomske moći mrskog zapada, nije udareno ne metaforu američke hegemonije, tamo su umirali ljudi. Koliko moraš biti bolestan da te takvo što razveseli? Koliko krivo moraš shvatiti svete knjige, koliko te luđaka mora lobotomizirati, koliko mržnje i nečeg još strašnijeg čemu nismo ni dali ime moraš imati... Osjeća li se danas mastermind pokolja kao kralj svijeta? Podnosi li lakše čemeran život vjerskog fanatika? Kako će spavati? Vjerojatno puno bolje nego ja kad nam košarkaši glupo izgube utakmicu.

Ovo jučer je, nekako, promijenilo sve. Konačno je dokazalo koliko možemo biti odvratni, zli i smrtonosni. Teško je vjerovati, ali ovo su učinili ljudi, kakvi god bili, definitivno predstavnici naše vrste. Izgleda kao odličan povod za početak nekog velikog rata - otvaranje s toliko žrtava uistinu je spektakularno. Mislite da bi bilo mira kad bi svi prešli na teški islam, spalili knjige i zaboravili većinu onoga što smo znali? Ili će demokracija, kao najmanje loše rješenje, s vremenom osvojiti i zadnje zabiti svijeta uvodeći toleranciju i ljudska prava tamo gdje ih je prije određivala sjekira? Ne vjerujem više u takve rasplete, ni za nas, ni za našu djecu. Samo jedna stvar koju pouzdano nemamo u trenutku rođenja raste u nama cijeli život - zlo. I određuje ovaj komad povijesti što nam je dan više nego bilo što drugo. Jednom, kad netko pronađe ostatke naše civilizacije, zaviri u pepeo nekog drugog World Trade centra i pronađe dokaze neobičnog bogatstva, razvijene kulture, umjetnosti, komunikacije, teško će pronaći razlog potpunog uništenja. Ako ne bude riječ o čovjeku, dakako.