249/365, četvrtak, 6. rujna 2001.

Svaki pas ima svoj plan

U ove tmurne i depresivne dane čovjeku stvarno ne treba razlog više da se osjeća loše. Tako da, kad se dodatni razlog velikodušno ponudi, sasvim lako ispadamo iz takta (odlična glazbena metafora, zar ne?). Jučer je jedna od članica 365 obitelji imala pravu smolu na putu od kuće do liječnika. Opisala je to u mailu koji otvara do sad neaknutu temu – pse. Ja ću se izjasniti sutra, a vi pročitajte ovo – kreće malo izokola, ali na kraju ga gađa ravno u glavu...

"Gledala sam jučer turistički magazin, ili kako se to već zove i vidjela da je pobjednik grad Poreč. Zašto Poreč? E, pa ja znam bar jedan debeli razlog zašto. Postoji tamo jedno naselje bungalova "Galijot", gdje je vlasnik odlučio postaviti, pazi sad, specijalne kante za pasji drek. O, da. Upravo to. Ta se sprava sastoji od obične metalne kante s poklopcem iznad koje je jedan mali metalni spremnik u kojem se nalaze zarolane najlon vrećice. Onako kao u samoposluživanjima, kod voća i povrća. Samo što su ove vrećice crne, jasno, da se ne vidi gadljivi sadržaj. I tih kanti ima bar dvadesetak na jedno stotinjak bungalova. Po slobodnoj procjeni. I to nije sve. Postavio je vlasnik uredno i table, 70x70 cm, na kojima je jasno nacrtana ruka u najlon vrećici kako obavlja preporučenu radnju.
Jednostavno, ha? Pa da, jer je to zapravo JEDINI mogući način da se stane na kraj totalno zasranim zelenim površinama.
Mislim, postavljanje takvih kanti po cijeloj državi je utopija, jer bi, i kad bi ih dobili džabe, već za 5 min. osvanule praznih spremnika za najlon vrećice. A iste bi se upotrijebile za smrzavanje hrane i još koješta drugo. Ostaju nam dakle bilo kakve vrećice koje se bacaju u bilo kakve kante.
Ali naš će narod prije naučiti pse da koriste wc školjke nego što će se vlasnici sjetiti ponijeti bilo kakvu vrećicu sa sobom u setnju.
I sad dolazimo do pravog razloga zašto ovo pišem.
Danas sam se, nakon 3 dana viroze s jebeno visokom temperaturom uputila doktoru, i na tom putu od kojih kilometar asfalta nagazila u zna se šta. I dok nisam zasrala nekih 20 kvadrata što tepiha što tepisona, nisam skužila. Šta reći... ako nekom zeliš zlo, poželi mu da ribaćom četkom (jer tu ne pomaže nikakva pjena za suho pranje), riba pasji drek na 38,6. Jer, ne možeš bilo koga, ma ne možeš nikoga zamoliti da to napravi umjesto tebe, nego moraš sam i moraš odmah, jer to sranje smrdi k’o kuga. I još gore. Dakle... jebem ja mater svim vlasnicima pasa koji puštaju pse da seru po pločniku ili kolniku (nikad ne znam koji je koji). Svejedno. Da im jebem mater. Zato što to ne počiste. Ljudi moji... mala vrećica, ne prljaju se ruke, gotovo u tren oka. Šta je tu problem?!?!"