232/365, ponedjeljak, 20. kolovoza 2001.
Bubamare i magarci
U osvit Sabora svih Hrvata evo prave teme za raspravu – izbor životinje zaštitnice naše napaćene države. Mail je stigao s nepoznatog otoka i vrlo studiozno razglaba ideju. Pa, pogledajmo...
"Vidiš Ante, baš razmišljam nekako o svačemu, pa mi pade na um: naša zemlja nema životinju zaštitnicu! Amerika je ima (orao), Kina (mitski zmaj), Japan (ždral), Francuska (pijetao)... Evo, osjećam se pozvanim pa za nas predlažem sljedeće:
1. Bubamara - tradicionalni simbol sreće u narodu. Posve je jednostavno stilizirati i lako bi se uklopila u postojeći hrvatski grb. Na vrh grba s crveno-bijelim poljima trebalo bi skinuti postojeću krunu jer hrvatska ipak nije kraljevina (iako se mnogi u njoj ponašaju kao monarsi, prinčevi, kneževi i oholi velikaši koji nemaju sluha za svoj puk) te staviti mali crni polukrug s ticalima i eto nam savršene zastave, simbola kakvog nema nijedna zemlja!
Time bi pokazali koliko živimo ispred svih u estetskom poimanju nacionalnog identiteta ali i to da nam je potrebna i vraška količina sreće i eventualni glavni zgoditak na lutriji da bi ostali živi, te pametni i prisebni pod ovakvim vladarima.
2. Sredozemna medvjedica - simbol je sreće, mora, plavetnila, lakoće življenja i još veće lakoće izumiranja. Ustvari, to bi bio savršen simbol, koji zorno oslikava odumiranje zbog nebrige, iseljenost i bijeg u druga mora zbog teških životnih uvjeta u vlastitom moru, pripadnost zaboravu i minulim vremenima a ne borbi za opstanak i životu u sadašnjosti.
3. Kuna - oko nje bi se vodile žestoke raspre. Recimo, Slavonija bi bila presretna i svi bi Slavonci dignuli obje ruke u znak potpore (Svi smo mi Kuna!) jer to bješe srednjovjekovni simbol te hrvatske zemlje. Međutim, svi bi ostali gunđali. Kuna bi, nažalost, bila zlatno tele nacije oko koje bi se lomila koplja, strijele, jezici, glave i trošili dani saborske raspre. Stoga, iako je sva slatka i dlakava, kunicu u šumu .. i u kako čije džepove.
4. Koza - imala bi sličnu sudbu kao i kuna, bojim se, iako je to jedna od rijetkih životinja koja je toliko vezana za naše naslijeđe. Međutim, koza je već simbol naše zemlje Istre, pa bi svi ostali dreknuli da Istra opet nešto mulja. Jadna Istra -- svi bi opet galamom, radijom, televizijom i tiskom po njoj. I opet niče sjeme razdora.
5. Magare - pitoma, nježna, pametna a ne glupa kako neki misle, iznimno tvrdokorna i ustrajna životinja. Magare je simbol predanosti, izdržljivosti, svojeglavosti, teškoga rada i minimalne naknade ili čak kazne za taj rad. Dakle, magare već sigurno simbolizira barem 100.000 onih rijetkih zaposlenika u privredi u Hrvatskoj koji hrane cijeli ostali narod.
Magare je i biblijski vezano za naš narod, jer neki se ugledni hrvatski povjesničari kunu da je upravo dalmatinsko magare ono famozno magare iz štalice u kojoj se u Betlehemu rodio Isus, i da je ono bilo potomak stada koje je 15. g. prije Krista u luku Jaffu dovezao rimski poduzetnik našeg podrijetla, Terencije Flavije Augustus, i to s područja današnjeg Zadra.
Možda mi se magare ipak najviše sviđa. Ma jest, sve one priče o lavovima i leopardima u zastavama i grbovima jednostavno ne stoje -- te beštije, ako ih imamo, imamo samo u zoološkim vrtovima, kojih ionako nemamo ili se o njima ne brinemo, pa bi svako aludiranje na njih bilo smiješno. Vidiš, u tome je naš problem, volimo se poistovjećivati s onim što nismo."
Onda, što kažete?
|