233/365, utorak, 21. kolovoza 2001.
Gitara
Gledam je već više od pola dana i još mi je teško povjerovati. Tu i tamo je uzmem u ruke, ali sam strašno pažljiv, strah me da nešto ne oštetim, da je ne uprljam. Izgleda savršeno, blještavo, novo, jedinstveno. Poželiš zaboraviti njenu osnovnu namjenu i staviti je na zid, u neki fini okvir, toliko je lijepa.
Sinoć sam od majstora Kreše u Zaprešiću pokupio svoju gitaru. Taj posvojni oblik ima više smisla no inače, jer radi se zaista o MOJOJ gitari, jebenom unikatu, ručnom radu. Nakon duge i uzaludne potrage za telecasterima iz druge, treće ili pete ruke, odlučio sam poslušati mudre savjete i naručiti upravo ono s čim bi trebao biti zadovoljan. Isplatilo se, iako je to ocjena uglavnom utemeljena na vizualnom i taktilnom dojmu, s obzirom da je još nisam ni uključio u pojačalo kako treba. Mislim, ipak je to nova ljubavnica, izgleda kao da ćemo puno vremena provesti skupa, pa čemu onda žurba. Neka se prilagodi, opusti, shvati da je doma, ne moram je odmah zaskočiti. Makar sam, kao pravi iskusni ljubavnik, dopremio malo, praktično pojačalo u stan, tek da se nađe pri ruci kad nas preplavi želja. Kondom u novčaniku obično nosiš sasvim uzalud, sve do one jedne prilike u kojoj ti može spasiti glavu ili novčanik od poveće alimentacije. Nije neka bliska usporedba, ali poslužit će, u nedostatku bolje.
Inače, faza aklimatizacije na Zagreb još nije dovršena. S obzirom na količinu jučerašnjih događaja, prinovu u kućanstvu i cjelodnevnu jurnjavu, nije ni čudo. U pošti su me, prijazno kao i uvijek, dočekali računi, svježi album grupe N’ Sync i trotjedna porcija junk maila. U kupaonici pada žbuka, frižider hitno treba očistiti, CD-i ozbiljno prijete uzimanjem prevelike količine životnog prostora. Množe se brže od fundamentalista, a još su od plastike. Svojoj novoj ljubavi danas idem po krevetac, da se ima gdje sakriti od prašine. Kad platim njega i račune, ostat će mi simbolična svota. Ipak, čovjek si mora priuštiti zadovoljstvo, ako neće sebi, ne zna ni drugima. Idem se sad malo maziti s malom...
|