231/365, nedjelja, 19. kolovoza 2001.

Šale i hvale

Ne znam što vam je posljednjih tjedana, valjda vas je vrućina smekšala i više uopće na šaljete neke zgodne diskvalifikacije, slanja na razna intimna mjesta i procjene moje mentalne zaostalosti. Samo fan mail, a to mi je neugodno objavljivati. Nije zdravo toliko hraniti taštinu. Zato danas samo jedno zgodno pismo koje opet počinje pohvalom (šta da radim, ne mogu se igrat cenzora): "Ma genijalna paralela, ljudi kao intervencija u prostoru...", piše Ivan i nastavlja: "Čisto kao stvar exterocepcije, skroz neodređeno i Heisenbergovski, čim si u sustavu utječeš na njega... Bravo i tim umjetnicima u Zadru (inače, tek faktografije radi, gotovo su sve instalacije uklonjene prije predviđenog roka, jer su ih "određene strukture" krivo pročitale). Drago mi je vidjeti da mozak ipak opstaje na vjetrometini koja počinje kojih stotinjak km ispod mene, neograničen i u vječitoj borbi sa svima, percepcije ograničene do primitivnih minimuma, ali zato neograničenog negativnog djelovanja na cjeloviti sustav.

Tragedija koje možda nisi svjestan jest to da bi kulturu komercijalizirao, moraš je stvoriti. Lennon i ekipa se nisu stvorili sami, ljudi su ih usvojili, od jednostavnih napjeva otišli su do kulta. A di bi to kod nas moglo... Što se tu dolje može za ponuditi? Kultura vlaške motike? Konkulana škinja težakov? Previše lokalno... (Moćda malo povijesnih igrokaza – ratovi s Turcima, služenje misa na starom hrvatskom, predziđe kršćanstva, pa sve tako do Rimljana...)

Već si mislim, lagano bus, par Čeha i Poljaka, i onda tura po gustirnama, eve ga tovar ... Ovi Splićani nisu u stanju Salonu otkopat pa da se makar to proda, Ameri bi od toga napravili Diznilend." Ajde dobro, stvarno ne žalim što nismo Ameri. A da se može bolje, može se. Nismo se mi ni potrudili kako treba. Sigurno će nam čekanje donijeti nekog luđaka koji će Držića, Marulića, Gundulića, Zoranića prevesti na svjetske jezike ili napisati povijest dostojnu najvećeg hollywoodskog epa.

Zahvala i Ljubiši na upravo gigantskoj pošiljci viceva i ostalih duhovitosti. Vidio čovjek da se žalim na inspiraciju, pa odlučio pomoći. Da budem sasvim iskren, nisam još ni pročitao pola, ali dobro će doći. Za crne dane...