210/365, nedjelja, 29. srpnja 2001.

Ranije na spavanje

"Dobri su U2, sve melju", piše Tonći iz South Benda, da ne ispadne da sam ja lud (usput, još uvijek nisam promijenio mišljenje. "Ponekad im se dogodi da glume malo sami sebe, ali to je OK... Ponekad mi se čini da je prošlo doba r'n'r-a... sva sreća da tu i tamo ovdje naletim na nekakav lokalni blues band... e onda se čovjek naježi... Ma, drugačije sviraju od naših svirača, oni sve to sviraju nekako nabrijano, žestoko... ovdje je mellow, osjetiš svu onu vlagu, težinu, vrućinu, svu onu gorku muku s plantaža pamuka... Stvarno... To djeluje proročki, osvježavajuće, preporodi te, da ti vjeru u budućnost... Strašno." Da, to bi bila ta muzika, najjača stvar na svijetu. A kako iz Amerike izgleda ova naša 'Rvacka?

"Vijesti tu i tamo pratim, no više mi to sve blijedi. Rekla mi je cura da je vidjela u nekakvim novinama sliku biskupa s aktovkama... jako komična (strašna) slika, puno govori o svemu. A čime se ti ljudi bave, što je njima duhovnost, u kojoj zemlji oni žive... Duhovnost, kako je to daleko od njih, strašno je koliko je poruka Evanđelja daleko od njih... Kako se te jadne individue ne snalaze i kako je sloboda pokazala s kime imamo posla..."

A moj Tonći, što očekivati od institucije koja je spaljivalja ljude na lomači? Istančan smisao za trenutak, možda?

Stižu mi i mailovi s čudnovatih adresa (antetvojasam@.... bez zajebancije), nije da se hvalim, ali fan club raste. Fina je to i kulturna grupacija djevojaka, nisu sve ni maloljetne kako bi čovjek pomislio. Baš dogovoram sa Šiletom da napravimo veliki novogodišnji tulum, povodom kraja 365 serijala i oslobađajuće presude za ovog Internet sužnika, na koji ćemo pozvati sve drage e-prijatelje stečene tijekom 2001. Treba naći primjeren prostor i stvarno proslaviti - nadam se da ćemo svi, poput starog Sinatre, moći zapjevati onu: it was a very good year. Već se guštam, cilj me drži u utrci, kao svakog pravog maratonca. Puštate me danas ranije na spavanje?