205/365, utorak, 24. srpnja 2001.

Sve ti je to drogirano!

Ljudi, turizam radi, lakmus papir je potpuno promijenio boju. Ja to najbolje znam odrediti po Pašmanu, otoku koji je smiješno turistički zaostao s obzirom da se nalazi na plivačkoj udaljenosti od kopna. Nemam namjeru nikoga vrijeđati, ali o čemu možemo razgovarati na otoku bez i jednog hotela? Meni je ta ruralna spika super, jebeš masovke po plažama i Lloret Del Mar ponudu, samo što i taj robinzonski aspekt nije baš najbolje odrađen. Neka, pustimo to, o tome ionako svaki put drvim kad se nađem na kavi s načelnikom općine Tkon, poglavicom Danijelom, a onda on meni izvadi papire i pokaže kako mu država želi oteti pola šume u općini, ovaj ga tuži, ovaj ne dolazi na parnice, i što ćeš čovjeku reći? Puno je i napravio u tim okolnostima.

Nego, idem ja jučer busom od Tkona za Preko i prvo dočekam pun trajekt iz Biograda (u ponedjeljak u pola tri, da se razumijemo), sjednem iza nervoznog vozača koji kasni, a svi ga nešto zapitkuju i zadržavaju ("Ma, vidi ti ovog! Dolazi autobus a on s motorom stoji na cesti i ne miče se?! Ja to nikako ne mogu razumit"/ (drugi glas) "Sve ti je to drogirano!"), i gledam pristojno popunjene plaže, preplanule cure kako bose pretrčavaju cestu s madracem na glavi, improvizirane diskoteke improviziranih imena (moj favorit: Đigi-bau)... Baš mi je žao što sezona traje samo dva mjeseca, ta bi mjesta trebala živjeti nešto duže. Onda, osobna priča: taman kupujem sladoled na pristaništu u Preko, kad zvoni mobitel. Netko priča njemački, razumio sam samo riječ Budapest... Ok, prešli smo na engleski, sve se razjasnilo, ona je Atillina prijateljica i htjela bi unajmiti apartman u Tkonu od tada i tada (da, zaboravio sam vam reći, ja sam voditelj odjela za odnose s javnošću i turistički booker za malu manufakturu mojih staraca - jedan apartmančić za 0-4 osobe). Naravno, kako obično i biva, posao propada zbog dva dana, ona bi došla u nedjelju, mi smo slobodni tek od utorka, i sve to na broken english, ispod zvizdana s otapajućim sladoledom u ruci. U trajektu za Zadar neke zgodne slovačke mame u pratnji potpuno opremljenih supruga (brčine & fudbalerka) i simpatične skakutave djece. Na rivi redovi za otok, dečko na praksi prometnika se trudi biti ljubazan s nekom napornom babom, panoi predstavljaju ljedpotu Kornata za samo 70 DEM po osobi, izleti, excursions, ausfluge... Još da nema goleme sličurine Ante Gotovine na bedemima, možda bih i zaboravio gdje sam. A možda je i bolje da ne mogu.