203/365, nedjelja, 22. srpnja 2001.

Ljetne razglednice

Prijatelji, evo vas opet. Leglo mi je osam megabajta na mail, pa začepilo protok. Svašta se događa s tim, navodno apsolutno efikasnim načinom komunikacije, sad mi se vraća svaki tekst poslan na Monitorove adrese, još malo pa ću goluba pismonošu slati svakog jutra. Jebiga, vrućina je, nikom nije lako. Ako se spremate na more, pazite... "VEOMA je važno u startu se pomiriti da se najmanje jedna stvar ostavlja zaboravljena – puno, puno živaca se može spasiti na taj način", piše Frano. "Znači, unaprijed pomireni razmišljamo o situacijama u kojima ne želimo ostati zatečeni bez te stvari - prvo spremimo novčanik, dokumente & kartu, zatim ručnik i kupaće, šlape, majice, CD...

Na taj način sam traumu pakiranja rješavao obično za sat vremena i bez većeg nerviranja (mala su obavezna - jesi li ikad primjetio da patentni zatvarač uvijek puca kad se pakiraš prije autobusa, nikad kad dođeš ili kad ideš nazad. Dapače, vjerojatnost pucanja je tim veća što je trenutak putovanja bliži - najviše volim kad idem iz torbe uzet novine a patent ostane u ruci, prakticirano na povratcima s vikenda u vojarnu). Upravo gubiš živce da ne zaboraviš stvari koje ti mogu zatrebati na nekom nepredviđenom događaju: jednom sam se pakirao s curom i po**zdio jer nisam mogao naći mjesta u torbi za dres - ako zahladi i bude oblačno i puše a meni dođe igrat basket - ne moram ni reć da kad sam došao vidio sam da je neki idiot razvalio obruč i tablu..."

Tako to ide, moj Frano. A vidi što se dogodilo Tonćiju...

"Kao bračko dite gnjavio sam mater da mi da fini veliki šugaman za na more... Poželio sam viditi kako je to otići s velikim šugamanom na more. I znaš što... izgubio sam ga isto popodne... Mater me sredila kada sam došo doma. Nije to za nas, možeš mislit što bi se dogodilo s kremama, vjerojatno bi se onako klizav i sluzav prebio na brodu ili negdje u škrapama... Ili bi je nekom namazao na kruh, haha. Baci se i za mene jedanput u more. Raširi i ruke i noge i pogledaj u dubinu i čestitaj svim algama, ribama, dupinima i kitovima sretan rođendan, ili Božić ili Novu Godinu... ustvari ča bilo..." Već obavljeno. I za kraj, jedan Karlo koji, bojim se, nije najbolje shvatio trenutak u kojem sam se poslužio stilskom figurom ironije u tekstu o češkim turistima. Stoga i žestoka reakcija. Sva velika slova su iz originalnog maila.

"Ajde Ante molim te NE SERI .Pogledaj malo povijest pa mi se onda javi. Vidi se da si zaostali balkanski konj. Česi su za tebe debili, je’l? A kad su za vrijeme rata dolazili debili nisu bili, je’l? Vidiš... Čeh potroši 27 kuna baš zato što NIJE debil... ko bi za one naše cijene dao više? ŠTA mi to nudimo , osim mora i sunca? Čeh svake godine odlazi na odmor, a di mi idemo? U KURAC. Vidit ćeš gdje će Češka biti za 10 godina a gdje ćemo biti mi. ZAPAMTI TO.
P.S. Dobro pišeš ali nekad stvarno previše SEREŠ... prema tome... spusti malo nos... bolje ti je da ga drugacije koristis... recimo za cvike..."