196/365, nedjelja, 15. srpnja 2001.

Notebook, pa na plažu

Počelo je spremanje. Jučer sam iz stana izbacio desetak kilograma novina i papira, ostatke protekle sezone. Danas bi na red moglo doći i ostalo, iako mi ekološka svijest ne dopušta bacanje CD-a, negdje sam pročitao da se taj komad plastike razgrađuje otprilike cijelu jednu geološku eru. A ne biste vjerovali kakve sve stvari dobijate kad radite kao profesionalni kritičar; od katoličkog popa do najrazličitijih demo snimaka koje poslušaš iz pristojnosti i čim ih čuješ bude ti žao što su te dobro odgojili. I onda si zarobljen s tom okruglom stvarčicom - ne možeš je nikom ni pokloniti, nema mogućnosti presnimavanja (blažene kazete), ne želiš je bacati jer će se šteta zabilježena na njoj tako još proširiti za jednu dimenziju... Zajebano.

Vrijeme je takvo da su se i serveri ulijenili. Već danima mi Outlook skida jednu jedinu poruku, naslovljenu "Sjeća li se tko Željka Mavrovića?" Poslije ih uredno izbroji desetak, ali ih jednostavno ne želi skinuti. Ne da mu se. Ili me kažnjava za prečestu uporabu lika i djela određenog hrvatskog tenisača u proteklom tjednu? A možda je i virus... Dobiješ tu poruku i ako se odmah ne sjetiš Željcove borbe s Lennoxom Lewisom i one prilike koju je imao u sedmoj rundi, blokira ti dobijanje mailova zauvijek. Sve je moguće. Samo, da mi na taku okrutan način oduzmu unaprijed znanu temu za nedjelju, fakat nije fer.

Odlučeno je, na more idem u utorak. Prva rata - deset dana. Onda U2 u Beču, pa povratak na "odrađivanje" druge rate. Moj vjerni prijatelj, Travel Mate, putuje sa mnom, kako vi ne biste bili uskraćeni novih epizoda. Bit će dakle, živih opisa morskog folklora, prilika za poistovjećivanje vama koji ste dole i finih zazubica kontinentalcima. Iako, zadnja stvar koja bi mi pala na pamet na godišnjem bio bi kompjuter, bez ikakve konkurencije. A ove godine samo što ga neću nositi na plažu. To je najnovija fora; nekad se, ako nisi imao dobru muskulaturu, na plažu nosio Dostojevski da se zalutale jadnice pokuša privući intelektom. Danas istu ulogu odlično može odigrati kakav notebook, možeš se furati da si u stalnoj vezi sa svjetom, da Gatesu šalješ ideje za neke nove programe, ili da pišeš za Internet Monitor. Ej, to je prilika. Šteta što sam ipak staromodan, pristalica ideje da se na plažu nosi samo loptica za picigin. Tamo gdje sam odrastao, čak je i ručnik znao upućivati na činjenicu da si pičkica. O kremama protiv sunca da i ne govorimo...