195/365, subota, 14. srpnja 2001.

Otvoreno pismo Vladi RH, Saboru RH, Ivici RH, Stipi RH, Zvoni RH, Goranu RH i svekolikoj javnosti RH

Poštovani,

zgrozila me vijest... zapravo, puno toga me grozi ovih dana. Dobro je da je demokracija, pa se svaki građanin fino može ispuhati kroz instituciju otvorenog pisma. Nekad, u mračnim vremenima jednoumlja, kad su vam pisma dolazila otvorena nije baš bilo dobro. A vidi sada divote. Gnjavi vas žena na šalteru u socijalnom, recimo, ili susjed preglasno kolje piliće – odma pisat Vladi. Ne može to tako, mi kao građani imamo pravo biti zabrinuti. Prvo za svoje guzice, jasno. U tom svjetlu, kao politički laik, ali razuman čovjek kojeg boli nepravda osjećam potrebu poslati jedno iskreno, neuvijeno i glasno ODJEBI:

• onima koji sve znaju bolje od svakoga i uvijek imaju relevantno mišljenje
  
• debilima koji vlastito mišljenje smatraju 11.-om Božjom
  
• manipulatorima u politici
  
• budalama koje se daju izmanpulirati
  
• sportašima koji se potpisuju na sve što im stigne pod ruku
  
• političarima koji od ove zemlje već toliko godina ništa ne znaju napraviti
  
• ljenčinama koji od sebe već toliko godina ništa ne znaju napraviti
  
• svima kojima je rat bio najbolje što im se dogodilo u životu i nikako ga ne žele ostaviti iza sebe
  
• bjelosvjetskim zavjerama i nesklonim međunarodnim okolnostima
  
• licemjerima koji su prvo nešto ustanovili kao zakon a onda kukaju i traže da ga se ne poštuje
  

Lista je, naravno, još puno duža, ali znam da je vaše vrijeme dragocjeno i ne namjeravam ga tratiti uzalud. Samo me fino pustite da normalno živim i radim ono što znam. Ili da prestanem biti fin, odjebite mi iz života. Plaćam račune, poreze, prireze, ubacujem kovanice u škrabice za nezbrinutu djecu, veselim se pobjedama i tugujem zbog poraza, ponosan sam na svoje etničko podrijetlo i nikad ga ne bi mjenjao ni za što... Svejedno ga ne namjeravam stavljati ispred zdravog razuma. Jesam li zbog toga toliko čudan?

Srdačno Vaš,
Zabrinuti građanin