182/365, nedjelja, 1. srpnja 2001.

Pendrek i spužvica

Tjedno čišćenje 365 Inboxa, još jednom.

"Ne bih se složio da je rupa puno savršeniji organ od spužvice koja se snagom misli pretvara u pendrek", reagira jedan čitatelj na moje veličanje ženskog spolnog organa. Kad ovako postavimo stvar, zaista zvuči tako (spužvica i pendrek... jako dobro), ali ipak... Dubine skrivaju tajne, speleolozi ih otkrivaju.

Čovjek koji se preziva kao i jedan od urednika Monitora kaže mi da mu je drago što više puno ne spominjem svoj bend. I meni je milo, ali kad ti za tjedan dana krenem pisati Dnevnik snimanja iz studija - jer što će mi se drugo događati u životu – slutim da sreće neće bit veća. Do tada, prenosim mišljenje o svijetu, porukama i klincima...

"Definitivno danas nitko ne traži poruku, smisao, postajemo poslušnici kulture vegetiranja i mainstreama. Nema reakcija, nema bunta, ideala, želje da se promijeni svijet... Prvi put u povijesti nema alternative. Vrijeme u kojem postoje mnoge slobode, ali jebeš slobodu u svijetu političke korektnosti gdje valjda nitko neće moći napisati Romea i Juliju bez dva crnca, tri hispanca, dva Japanca, gdje se Romeu sviđa i Julijin brat...

Nisam pesimist, mislim da će se morati javiti bunt na ovu limunadu u kojoj živimo, na NBA finale koje je veći gušt gledati snimljeno jer premotaš reklame. Platon je rekao za tadašnje klince da su grozni, ne poštuju tradiciju, starije, nikakva korist od njih. Nadam se da će današnji klinci željeti promijeniti svijet, sve ovo okrenuti naglavačke, da će im ova pasivnost i ovisnost postati dosadna. Mi koji smo u "pravom dobu" trebamo im pomoći u tome. Klinci ne mogu biti loši. Treba im pomoći probuditi ovaj svijet."

Povod je, podsjećam, bio tekst o dvojbenom sociološkom značenju današnje pop glazbe, ili, narodski rečeno, jutro kad sam se raspekmezio na "Last Walz" The Banda. To je potaklo Aleksandra da kaže "Dakle, današnja muzika nema dobrih tekstova? Hmmm...", i pošalje pjesmu "Motion Picture Soundtrack" Radioheada kao uzorak. Ide to ovako:

"Red wine and sleeping pills / Help me get back to your arms / Cheap sex and sad films / Help me get back where I belong / / I think you're crazy, maybe / I think you're crazy, maybe / / Stop sending letters / Letters always get burned / It's not like the movies / They fed us on little white lies / / I think you're crazy, maybe / I think you're crazy, maybe / / I will see you in the next life" Ne bih se štel mešati, jer nisam ni rekao da današnja muzika nema dobrih tekstova. Isto tako i ne mislim da je citirani jedan od njih... Nema veze, ukusi...

Za kraj, jedno revijalno pranje koje mi nije baš najjasnije. Možda mi neko može pomoći.

"Pišeš quasi filozofske kolumne, a ne dnevnik. Vidiš li ikakav cilj u tome? (Da, želim doći do 365!) Ja ne.

Jebeno je biti otvoren, i to si vjerojatno skužio, jedini čovjek koji je išta izvukao iz toga je vjerojatno George Washington po kojemu su prozvali glavni grad današnje najveće sile, a ostali su ili kao ti pokušali, pa odustali jer su skužili da im se socijalna omča steže oko vrata, ne krivim te Ante Perkoviću, možda si i ti uplašen i logično je da se boriš za svoj život, ali ostaje misao o nekom višem cilju do kojeg si možda mogao doći da si krenuo onako kako si i počeo."

Zbilja ne kužim...