183/365, ponedjeljak, 2. srpnja 2001.

Džombometar - brojka počinje padati

He, he, he. Došli smo do polovice trke. Punkt za osvježenje, 21 kilometar. Kakvo nam je prolazno vrijeme?

Meni je samo drago što sam stigao do ove kontrolne točke. Nije vrijeme za analize, tko će mi kupiti tih par dragocjenih sati? Ali 365 folderi se pune iz dana u dan. Ove sam godine, ako ništa drugo, naučio cjeniti vrijeme, kad ga imaš pred sobom i možeš ga nekako izvrtjeti unatrag, perspektiva je posve drugačija.

U vojsci, jednoj vrijednoj instituciji koja također nauči čovjeka koju o vremenu, postoji institucija džombometra. Riječ je o komadu papira veličine kreditne kartice, s jednim velikim i puno malih brojeva na njemu (na luksuznijim verzijama nalazi se i kakva obnažena ljepotica). Džombometar je zapravo mali vojni kalendar bez datuma i mjeseci, prilično linearan prikaz prošlosti i budućnosti. Prošlo svršeno vrijeme su zacrnjene ili prekrižene točke, futur je prijeteća bjelina ispred, a prezent onaj trenutak kada prije gašenja svijetla u spavaonici zacrniš i taj upravo završeni dan. Takvu sam praksu izbjegavao smatrajući je previše patetičnom i kontraproduktivnom. Išlo mi je na živce, osim toga, što su se dani brojali unazad, tako da si kretao od obeshrabrujućih 305 i tek na samom kraju dolazio do 007, recimo. Svejedno mi vrijeme nije prolazilo ništa brže. I svaka "Lijepa naša" ujutro na smotri bila je korak bliže jutru kad je neću morati slušati. A svaki vlak koji bi iz Šibenika uz vojarnu krenuo prema Zagrebu nešto prije 6 ujutro, kad bi se moja minobacačka satnija postrojavala za doručak, bio je znak da ću te žute prozore uskoro gledati s unutrašnje strane. Makar je "uskoro" izuzetno relativan pojam kada govorimo o vojsci.

Gledajući tako, u 365 priči više nismo gušteri ni vi ni ja. Prošlo je pola godine i svašta se već dogodilo. Vjerujem da se efekt posljednjih šest mjeseci u vojsci, kad se po defaultu dosađuješ, dopingiraš, zajebavaš i guliš stražu, neće imati nikakvog upliva na slijedeća 182 nastavka. I da ja hoću, znam da mi vi ne biste dopustili. Ok, dosta smo se osvježili, idemo dalje...