181/365, subota, 30. lipnja 2001.

Ode Sloba u tri lepe...

28. 06. 1989., Vidovdan. Školska godina gotova, a ja još uvijek u Zadru, čekam da starcima počne godišnji. Ljeto na Pašmanu, picigin, zajebancija, komadi... ispred mene, a tog jutra nova "Erotika" u džepu i povratak u prazan, poluzamračeni stan. Ako se dobro sjećam, čini mi se da sam si priuštio posebno izdanje omiljenog magazina, na plastificiranom papiru i krenuo sam se guštati dok se starci ne vrate s posla. Upalio sam TV bez nekog razloga, već tada naviknut na pasivno gledanje, a tamo je, umjesto obrazovnog programa ili šeste reprize, bio prijenos skupa na Gazimestanu. Obilježavanje 600-te obljetnice Kosovske bitke, gomila srpskih zastava s ocilima, šajkače, zapjenjeni Milošević ("... opet se nalazimo pred bitkama. One nisu oružane, iako ni takve nisu isključene!") i izgubljena vrhuška komunističke Jugoslavije u prvom redu. Šesnaestogodišnjaku skrenuti pogled sa savršeno dokumentiranih golih ljepotica može nešto izuzetno uzbudljivo ili neobično strašno. Odvratni debeli političar za govornicom nije bio ni jedno ni drugo, ali mi je svejedno već tog trenutka neki čudesni skalpel njegovo lice zauvijek urezao u moždanu koru. Nisam znao gotovo ništa o njemu, politika me nije zanimala. Stvari su se ubrzo jako promijenile.

Točno dvanaest godina poslije tog govora, Slobodan Milošević se našao u avionu za Haag. Došao Vrag po svoje. Svi smo znali da ga to čeka i izgubili nadu čekajući da se konačno dogodi. Bilo je samo pitanje hoće li božanska pravda biti brža od ljudske...

Da je netko organizirao kladionicu o tome kad će Haag-Express pokupiti svog najzaslužnijeg putnika, sve je novce trebalo staviti baš na 28. lipanj. Slučajno ili ne, od bitke na Kosovu, dana kad je Marko kasnio, a mit o srpskom junaštvu počeo nicati na sramoti i porazima, gomila se bitnih stvari dogodila tog nesretnog datuma. Gavrilo Princip ubio je Franza Ferdinanda i uvukao svijet u prvi veliki rat, jugoslavenska ideja prvi je put ubijena 1928. u saveznoj skupštini u Beogradu, kad je Puniša izvršio atentat na braću Radić, a Sloba je njenu lešinu dokrajčio glogovim kolcem ratom koji je krenuo s Kosova i tamo se vratio na posljednji čin... Možda će ovaj Vidovdan označiti kraj nečega što svi želimo zaboraviti. A zlotvoru želim samo ono što je zaslužio.