180/365, petak, 29. lipnja 2001.
Cedevita i benzin
Ma, si vidla ti ovu današnju decu?! Ni to tak bilo u naše vreme...
Uz svu opasnost da zazvučim kao kumica s placa, moram se priključiti čuđenju. Odeš na izlet sa školom u četvrtom, petom osnovne i fino udariš po alkoholu i drozi. Ako nemaš iste pri ruci, iskoristiš najbliže surogate. Čuo sam za ispijanje Pitralona i sličnih kozmetičkih preparata u vojsci, ali benzin je sasvim nova ideja. Klinci su zbilja maštoviti. Ako auto brije na to, što tek radi ljudskom organizmu, kužiš? I ta cedevita... zaboga, pa to bi bila najsmješnija stvar na svijetu da je vidiš u nekom crtiću o vanzemaljcima. Prospeš na stol, podjeliš u lajne i vuci, brale - dobar proizvod uvijek ima barem nekoliko načina primjene, nisam ni znao što imam u kući. Jebote, kakva ideja. Ove ruke nisu male, očito.
Djeco, što se to događa s vama? Di su vam autići, lutkice, lego kocke i plastični pištolji? Igrate li se kauboja i indijanaca s pravim ganovima koje maznete od staraca? Tako je puno zanimljivije; nema puno zajebancije i nitko ti ne može reć da ga nisi pogodio, kad stvarno jesi, hehe. Školice se valjda crtaju u minskim poljima, tamo zbilja moraš paziti gdje staješ. Zanima me kradu li se trešnje i jabuke iz susjednih dvorišta ili se kreće u harač nešto ozbiljnijih stvari? Skupljate li sličice ili kaznene prijave za maloljetnu delikvenciju? Škola je, naravno, postala pizdarija - ako ti zaključe komada samo se pojaviš s ganom i izrešetaš fasadu (ubit profu baš i nije najpametnija stvar)... Kad starci s fakultetima rade u uslužnim djelatnostima, a susjed s trećeg kata po kojeg stalno dolazi policija vozi BMW, kara manekenke i to još snima video kamerom pa vam pokazuje kad je doma, i pun je para... hm, ne moraš biti previše pametan. I zato treba vježbati od malih nogu, piti benzin i snifati cedevitu, udarati sitni reket slabijima po dvorištu i školi (dobro, toga je bilo i u naše vrijeme, barem u osnovnoj), pušiti cigarete od desete i propadati razrede, ako blagi pedagoški sustav takvo što uopće dopusti. U kući je kaos, vani je kao i kod kuće... il' se prikloni il' se ukloni. Život kako ga piše cedevita.
|