179/365, četvrtak, 28. lipnja 2001.

Prsta dva jedne ruke

Ma, točno sam znao. Pišem te smješne parole iz srednje škole i OSOBITO PAZIM da se ne pomisli da su isključivo moje, da se skuži da su izabrane iz cijele generacijske ponude (dobro, Patti Smith nikad ne bi stigla na peto mjesto da sam bio baš potpuno pošten...). I onda me, normalno - a što se uopće čudim kad se to događa redovito - u najavi kolumne na naslovnici dežurni urednik uredno osramoti. Pa opet moram demantirati: NIKAD U ŽIVOTU NISAM PISAO STIHOVE (e da su barem stihovi) JEBENOG JASENKA HOURE NA KLUPE. Jebalo vas Prljavo kazalište i Ruža Hrvatska. Ta me histerija zaobišla, ali potpuno. Čuo sam album "Zaustavite Zemlju" puno prije njenog izbijanja (jer, postojao je jedan kratki period akumulacije), i odmah ga ocjenio kao nedostojnog naslijednika Kazališta s Bogovićevem. Kasnije, kad je uhvaćen nacionalni naboj stvar mi je postala još odvratnija - ne zato što sam mislio da nam ne treba rock budnica, nego zato što je "Ruža" odvratni bastard "With Or Without You" i narodnjačkog refrena. Sramota! Dapače, bio sam valjda jedini pripadnik svog razreda koji NIJE išao na koncert Prljavaca u jesen 1989. Ulaznice su se falsificirale na veliko, tako da se ta svetkovina dala pohoditi i bez novaca. Svejedno NISAM išao, jebalo vas visoko četvrto mjesto i "o, užasa". Na koncertu Partibrejekersa nekoliko mjeseci kasnije sam, normalno, bio, što će vam reći dovoljno o mom glazbenom ukusu i apsolutno ništa o mojoj nacionalnoj svijesti. Te dvije stvari ne bi se smjele mješati. Još jedan od razloga zašto nisam ljubio starog Jaju i njegovu družinu kad je bio najpopularniji.

Svjestan da je demant puno slabiji od prve objavljene informacije, mogu se samo nadati da nije počinjena nepopravljiva šteta mom ugledu. U tom bi slučaju poduzete akcije morale biti znatno radikalnije. Recimo, da se klevetnik iskupi urezivanjem parole "Zaspala je zadnja Ruža..." u 500 odabranih klupa po školama hrvatskog Podunavlja. Ili neprestanim slušanjem live verzije iste pjesme (jer, to smo i mi koji je nismo voljeli jednostavno morali raditi 1989. - nisi mogao pobjeći), i to da ne bude premonotono, prvo s live albuma, a onda s koncerta na Trgu. Dalo bi se još toga smisliti... O, užasa, hehehe.