162/365, ponedjeljak, 11. lipnja 2001.

Vezivanje čvora

ZProšle subote, one prve u lipnju, vjenčanje je obavio jedan od pripadnika Zlatne generacije (objasnit ću vam kasnije tko sve tu pripada). Popularni Hrenđa zavezao je čvor, on je jedan neupitan genijalac i čovjek debelih živaca, tako da neće biti nikakvih problema. Legendarna anegdota iz davne '94., doba prve kompjuterske revolucije, reći će sve o snazi njegovog coola.

Teško je i zamisliti, ali prije sedam godina skoro pa nitko od nas zaposlenih oko izrade prvog broja jedne kasnije omiljene studentske novine nije puno puta u životu vidio obični PC. Domagoj je bio nešto educiraniji, pa smo ga gnjavili sa svim i svačim - situacija je bila toliko dramatična da nitko od nas nije znao ni spremiti tekst. Da, čak ni današnji Internet čarobnjak i jedan od urednika Monitora, Šile. I Hrenđa je, tako, jednog dana sjeo za tastaturu s hrpom ispisanih papira prekucati poveći tekst o situaciji u kazalištu (eh, te studentske novine - uvijek grandiozne, sveobuhvatne teme). Neće se on uvrijediti ako kažem da mu ni daktilografija nije bila jača strana, tako da je taj posao potrajao do dugo u noć. A baš tada, u kasni sat, tik pred završetak i obvezatno "Domagoj, dođi mi sejvaj ovo", pojavio se Šile. Htio je nešto provjeriti na kompjuteru, ili pomoći Hrenđi u spremanju, ili nešto sasvim treće... svakako je uspio uprskati stvar, zagubiti njegov tekst (a nisu se tada ni znala njih dvojica) i suočiti se neugodnom dužnošću priopćavanja loše vijesti. Nikad ne znaš kako ljudi mogu reagirati.

- Hm, izgleda da sam ti izbrisao tekst...

Hrenđa je tupo pogledao u ekran, slegnuo ramenima, prevrnuo svoje papire i, kao da se ništa nije dogodilo, rekao:

- Ništa, morat ću opet.

Takav je to čovjek.

Ipak, trend vjenčanja nije počeo s njim. Devedeset devete je isto učinila Nora, a nula nulte Borna. I sve u lipnju, kao da postoji neko pravilo. Vidjet ćemo tko je slijedeći, u takve se stvari nikad ne isplati kladiti.