163/365, utorak, 12. lipnja 2001.

Ti Bush, ti ne buš

Da Amerikanci nemaju baš previše ukusa, poznata je stvar. Pogledajte samo niz predsjednika te pretile nacije. Od Kennedya, koji je bio jebač i spletkaroš, ali je uspio spriječiti atomski rat onomad u Zaljevu svinja, nisu imali normalnog čovjeka na toj funkciji. Lyndon Johnson je bio lagano debilan, Nixon apsolutno zlo, Gerald Ford se poslije Watergatea u Bijeloj kući našao slučajno, dežmekasti Carter nije napravio posla, pa su djeca Hollywooda, kad već nije išlo sa stvarnim ljudima, na čelo države smjestila glumca. Ronald Reagan bio je prosječan glumčić, a kad je dobio drugi mandat već i posve senilan i neupotrebljiv. Naslijedio ga je odvratni Bush stariji, pa je Demokrate uskrsnuo Clinton, političar pravljen po Kennedyevom modelu. No, jedino što je odgovaralo uzoru bile su godine; s polovnim šarmom, glupavim nastupima i apsolutno tragičnim pokušajima da se dokaže kao jebač (usporedite Marylin Monroe i Monicu Levinsky... Ne, bolje nemojte.), Bill je uspio izvući oba mandata samo zato što su republikanci bili zaista očajni. Toliko očajni, dapače, da su za predsjedničkog kandidata odabrali istinskog debila, Busha mlađeg. Koji je, znate već kako, pobjedio na izborima. Pravo budi apstinentima koje "politika ne zanima" i onim osvještenim pripadnicima elite čiji su glasovi otišli u bunar trećeg, beznačajnog kandidata zelenih. Bilo bi sasvim OK da McDonalds društvo slijedeće 4 godine ispašta plodove svoje gluposti, ali nebitni debil na čelu najmoćnije zemlje svijeta nije nimalo zgodna činjenica. Toliko moći na raspolaganju... teško je suzdržati se i normalnom čovjeku.

Tricia, frendica iz Praga, Amerikanka po rođenju, Evropljanka po mentalnom sklopu, šalje mi u zadnje vrijeme mailom svoje izraze ogorčenja mladim Bushom. Već je jako dobro naučila češki i stvarno joj se ne vraća u zemlju s takvim predsjednikom. A opet, u Evropi nikad ne može postati više od "usvojenog" stranca. Zajebana perspektiva. Srećom, staru Trish ne napušta smisao za humor. Čujte vic:

Dođe Bush u Englesku kod Blaira, kad Blairu zvoni telefon. Zove kraljica i pita: "Čuj, Tony, tvoji roditelji imaju dijete, a nije ti ni brat ni sestra. Tko je to?" "Eh, vaše veličanstvo", odmah će bistri Tony, "to bih onda morao biti ja." Potom se okrene zbunjenom Bushu i kaže: "Ovako kraljica provjerava našu inteligenciju." "Super", reče Bush, "mogu li ja to isprobati na svojoj administraciji?"

"Možeš, tko ti brani."

Vrati se Bush doma i odmah nazove jednog od svojih viših službenika i postavi mu pitanje. "Eh, predsjedniče, moram se konzultirati s kolegama. Javit ću vam odgovor za nekoliko sati." Višesatne konzultacije nisu pomogle i službenik se obrati Colinu Powellu. "Gospodine Powell, vaši roditelji imaju dijete koje vam nije ni brat ni sestra. Tko je to?" "To sam ja, idiote", odgovori Powell, a službenik veselo pohita priopćiti vijest Bushu. "Predsjedniče, predsjedniče, znam! To je Colin Powell."

Predsjednik se obrecne iznervirano: "Pa, s kakvim kretenima ja imam posla. Majmune, nije Powell nego Tony Blair!"