151/365, četvrtak, 31. svibnja 2001.

Prvenstvo u gluposti

Hajduk je osvojio prvenstvo, to svi znamo. Slike slavlja pratilo je nekoliko već uobičajenih ulaza u crnu kroniku; izboden ovaj navijač, skinheadsi napali onoga... Preslabo se obaziremo na takve vijesti, to je postao dio crnog folklora, odmahnemo glavom i kažemo, dobro je da nema mrtvih. E, ali taj val bezumlja ne ostavlja suha mjesta. Što kada se nešto slično dogodi tebi? Jedan je čitatelj poslao jedan mail. Ništa neobično, htio je samo podijeliti nešto. Ne nužno sa svima, to je moja odluka. Nema imena i komentara, samo iskustvo. Pročitajte i razmislite...

"Jučer je moj prijatelj dobio u Dubravi dvije ubodne rane u leđa i mogu zahvaliti Bogu što će preživjeti, a ja sam se vraćao s utakmice iz Varaždina. Sve je super počelo, sjeli smo u restoran "Park" tata i ja uživajući u prekrasnom danu. Navijali za Hajduka, sve je super prošlo, rezultat je završio u našu korist. U povratku mi se nije dalo skidati crveno-plavu Hajdukovu majicu jer sam pomislio da ipak neće ništa biti. Prolazio sam kroz Novi Marof i Zelinu i tamo su na ulici ljudi dizali zastave i šalove Hajduka. Ja sam inače rođen u Zagrebu, no onih 60 posto juga me vuče i jednostavno ne mogu navijati za Dinamo. Na skretanju s varaždinske ceste u Sesvete stao sam na semaforu. U tom je trenutku cestu prelazio neki skinhead i vidio da sam u Hajdukovoj majici. Potrčao je, uzeo kamen i bacio ga na auto. Skrenuo sam lijevo da bih izbjegao daljnja oštećenja i tu su me s lijeve strane dok sam čekao da se prestrojim u svoju traku dočekala još dvojica i bacila dvije pivske flaše. Jedna je, na svu sreću, pogodila u rub vrata tj. gumu, a druga je, na nesreću, pogodila u prednje staklo koje se rasprsnulo na mene. Tu sam zaradio posjekotine na glavi i sada imam tri šava i oštećenje lijevog oka. Moram se zahvaliti policiji što su bili vrlo druželjubljivi i sve su brzo obavili, a imao sam i sreću što je auto osiguran (Kasko).

Nikada nisam imao ništa protiv BBB-a, većina mojih prijatelja i navija za Dinamo, no nakon jučerašnjeg događaja, sam nažalost promijenio mišljenje i sada se sramim što sam iz Zagreba i što sam u njemu rođen. Da si barem bio na utakmici u Varaždinu vidio bi kako su White Stonesi i Torcida bili zajedno - nije bilo niti najmanjeg okršaja, a čim dođeš u Zagreb, kao da si počinio nekakav ratni zločin što ne navijaš za isti klub kao i huligani koji su mi ovo napravili."

Nije li sve ovo stvarno i odavno otišlo predaleko???