150/365, srijeda, 30. svibnja 2001.

Super Hrvoje slavi

Eh, kako je krasno kad se poklope dva velika jubileja - Dan državnosti i 150-i nastavak kolumne. Trenutak je svečan i veličanstven; čovjeku odjednom postane razvidna snaga njegove misije, tako da odbije pozive na tulum, piće i slične usputnosti u noći prije prazničnog dana i ode kući raditi. Zviždi putem od ushita, sretan kao Liscini kostimi kad ih nosi Vanja Rupena. Ima energije za pokretanje zaustavljenih radova u tunelu Sv. Rok, izglađivanje rukometnih sukoba između Zagreba i Metkovića, stvaranje koalicija na lokalnoj razini. Postaje Super Hrvoje, spreman na sve...

Naravno, ironija je primjetna - opet gunđam nad svojom udarničkom sudbinom, ali ovaj put za to imam i dodatni razlog. Naime, na Forumu, gdje su ljubazne kolege iz Monitora otvorile 365 topic, ne bi li mi dali još malo više "neobaveznog" posla, uz brojna prepucavanja oko ovoga i onoga (svratite, zanimljivo je), našla se i jedna neočekivana poruka. Javile su se Maloljetnice! Da podsjetim neredovite ili svježe čitatelje, riječ je o misterioznim djevojkama koje su vašu pažnju zaokupile gotovo jednako snažno kao političke ili navijačke strasti (usput, sutra vam donosim novi prilog predugoj sagi o pizdarijama vezanim uz nogomet. Sreća da je prvenstvo konačno gotovo. Makar sve to, zapravo, ima jako malo veze s tim). Nakon kratke i žestoke korespondencije, nestale su još u veljači, ne otkrivši svoj identitet. I sada se opet pojavile, smekšane mojom kuknjavom o tome kako neprestano radim. Kažu da čak i ja zaslužujem barem jedan dan odmora. Već sasvim blizu zakonskom ulasku u punoljetstvo, potpisane misterioznim M1 i M2, djevojke su tek naznačile svoj bogatiji prilog u skoroj budućnosti. Super Hrvoje je odmah sretan, vratili su mu se vjerni obožavatelji. Ljubav stiže u mnogo oblika...

Jebeš Dan državnosti bez vojne parade. Sjećate se kako je lijepo bilo 95. na Jarunu; Tuđman u bijeloj uniformi, elegantan i ponosan kao lideri trećeg svijeta koje su atentatorski meci obično i nalazili u takvim prigodama (najočitiju sličnost ne treba opet spominjati), i sva hrvatska sila u mimohodu. To je državnost. Ne moramo svake godine gledat vojnike, važna je parada. Ove godine se moglo pozvati nezadovoljne radnike i pustit ih da se vrte oko Jaruna. Jer, nedugo nakon pokazivanja borbene gotovosti, HV je oslobodila Knin i dokrajčila postojanje SAO Krajine (e, sad sam skužio da užasno dugo nisam spomenuo tu sintagmu. Skroz mi smiješno zvuči... Što ti je vrijeme). Kužite?