145/365, petak, 25. svibnja 2001.

Dan mladosti

Koncept je prilično nevjerojatan - najvećem sinu naroda i narodnosti pomaknete rođendan za otprilike tri tjedna, na dan kad je neki ćuko u šumi skočio na njega i od toga naprave praznik mladih, trčanje štafete, sletove na stadionima, poetske recitale i izlete putevim revolucije. Komunisti su stvarno znali biti maštoviti. Ali, ja si i nakon svega zadržavam pravo zvati današnji datum Danom mladosti. Evo i zašto.

U životu uvijek imaš onu neku presudnu, određujuću vezu, onu u koju uđeš kao dijete i u njoj sve naučiš, skužiš što znači voljeti i koliko to zapravo uopće nije lako. A kad se sve to raspadne, i prestanu boljeti organi kojih nema u anatomskim atlasima, postaneš pametniji za ogroman komad iskustva i nekako bolji za sve slično što te čeka. Osoba s kojom proživiš vrijeme te presudne veze trebala bi uvijek imati posebno mjesto - nekog tko te toliko dobro poznaje moraš imati na svojoj strani. Ljudi su glupi, posesivni i vole mrziti pa priča najčešće tako ne završi.

Shvatili ste, danas ću maksimalno privatizirati kolumnu (inače to kao ne radim): čestitati Dan mladosti svom prijatelju Klemenu, čovjeku-fenomenu koji se specijalizirao za cure rođene baš tog dana (kako je krenulo i oženit će jednu) i zaželjeti sretan rođendan Marijani. O našoj maloj sapunici vam neću ništa pričati, bilo pa prošlo, okrenuo sam selektivno pamćenje na pozitivno i sve radi savršeno. Jednom je Seinfeld opisivao kako je čudno sresti bivšu curu - u principu ti je drago vidjeti da je dobro, ali opet ne smije biti PREVIŠE dobro. Zgodna fora, ali ja ne mislim tako. Samoljubiv i sebičan, kakvim me ovaj neviđeni kolumnistički uspjeh napravio, želim vidjeti sve svoje bivše u savršenoj formi, sretne, uspješne i ludo zaljubljene u gospodina Idealnog, samo da bih potvrdio ispravnost svog nekadašnjeg izbora. Želim biti ponosan na njih i sretan što smo djelili komad života zajedno. I ništa više od toga, iako je i to puno.

Eto, tako opisujem ovaj Dan mladosti. Više ne trčim štafetu i ne radim figure na sletovima, ali ga se barem mogu sjetiti.