143/365, srijeda, 23. svibnja 2001.

Slovenske dileme

O prijatelju Klemenu iz Ljubljane već sam pisao. Znate, onaj genijalac koji s 26 godina piše leksikon slovenske književnosti. Naravno, nakon tog tekstića ispostavilo se da sam krivo pokopčao neke stvari; riječ je, naime, o leksikonu slovenskih književnih junaka, što je manje bitno zbog mog faktografskog propusta, a više zbog brojnih razgovora koje smo vodili o tome. Memorija mi se lagano spušta u kurac, ali Klemen razumije. Zato je i prijatelj.

Anyway, naši susjedi Slovenci, dok se mi brinemo oko "ključnih" stvari, (ne)izlazimo na izbore pa skužimo da oni stari nisu bili toliko ni loši (aha!), razbijamo glavu o tome hoće li nas EU pripustiti unutra 2010. ili Bog zna kad... e, oni, kao svaki normalan, dobrostojeći narod izlaze na prilično rubne referendume. Pitanje je može li se dozvoliti ženi bez partnera ili supruga umjetna oplodnja u bankama sperme? Klemen me uputio u problematiku; stranka koja je predložila referendum želi spriječiti prihvaćanje takvog zakona, jer dijete mora imati "pravo na oca" (ime oca: Banka) i umjetna oplodnja je, po njima, poželjna jedino u braku ili izvanbračnoj zajednici. Ti koji tako pričaju su konzervativci, je li, a liberali kažu da koji kurac, ionako je u prošlih 20 godina to učinilo samo 8 žena, a i kakva je to diskriminacija po tome jesi li ili nisi u vezi. Ne znam ishod, ali polemika je svakako zanimljiva na više razina. Je li to Slovenija postala toliko brižna država da zakonski ureduje potrebe 8 svojih građanki u rasponu od dva desetljeća? Ili im je politička scena toliko siromašna temama za konfrontaciju, pa se trude pronaći nove? Država bez Haaga, Herceg-Bosne, partizana i ustaša, udruga za zaštitu ovog i onog digniteta, bez Hajduka i Dinama (znate na koji dio priče mislim), a još i puna Slovenki, mitoloških bića za hrvatskog mužjaka... Zvuči predobro. Samo da već jednom rješe ta goruća pitanja umjetne oplodnje, uređenja zelenih površina, prava heteroseksualaca i hrvatskog primata u nacionalnom sportu. Dobro, Klemen, šalim se. Bez tebe stvarno ne bih izvukao današnji nastavak. Thanks for bailing me out, buddy!

U Sloveniji se svi spremamo na jedan "bizaran" (ovaj adverb upotrebljavaju sve strane) referendum, na kome ćemo odlućit, dali se mogu i samske žene (bez partnera) umjetno oplodit (banka sjemenki i slicno). Strana koja je referendum predlozila zeli sprijeciti prijem novog zakona, po kojem bi to bilo moguce (prije u Jugi je to bilo moguce!!); sjemenke se moze dat samo zeni, koja živi u braku (ili vanbracnoj vezi). Debata prije referenduma krenula je u jako zanimljive pravce: konservativci zagovaraju prava djeteta do oca (djete ne moze bit psihiatar za zene, koje ne mogu nac "pravog" muskarca), liberali pravo žene da sama odlucuje o djetetu (i da ima žena, koja je sama, jednaka prava, ko i žena u braku). Konservativci kazu, da ce djeca imat travme (jer nece poznat oca), a liberali kazu, da je to jako mali broj žena (u prošlih dvadeset godina bilo ih je osam) i da zakon ne ugrožava ni familije ni oca (istrazivanja kazu, da se skoro 100% svih spolnih zloupotreba dešava u "normalnim" familijama" i da su djeca sa samo jednim roditeljem uspjesnija). JA cu naravno glasat za rađanje (I Isus nije imao oca, pa vidi ti njega, sta je postigao; tuga je samo to, sto ce danasnja Crkva glasat protiv njegovog rodenja) Drž' se i ne zaboravi - dolazi 25.