136/365, srijeda, 16. svibnja 2001.

Gitara

"OOna je savršena mašina i mora ti odgovarati u svakom pogledu. Sve što nikad nećeš dobiti od žene, imaš od nje. I zato ne smije biti greške u odabiru..." Ovim mi je riječima prijatelj i nedosegnuti glazbeni uzor opisivao značenje pravog instrumenta. Pretjerivanje? Može biti, ali sam svejedno jučer više vremena proveo isprobavajući gitare no što sam ukupno činio sa svim odjevnim predmetima koje sam ikad kupio. Ja sam, inače, grozan za shopping, mrzim gledati, procjenjivati i mjerkati – čim nađem nešto što mi se sviđa i nalazi se u okviru mojih platežnih sposobnosti odmah kupujem. I onda uporno izbjegavam izloge s, recimo, cipelama znajući da ću pet minuta nakon kupovine sigurno naići na nešto povoljnije. Ali, s gitarama je druga stvar. Ne biste vjerovali na kakve sve sitnice treba obratiti pažnju. Što više znaš, to je teže. Sva sreća da još nisam upao u fah idiotizam pa mi vrsta drva i laka kojim je premazan ne predstavlja presudnu činjenicu (sad će svaki pravi znalac znati da sam amater). Više padam na sentimentalne fore; sviđa mi se ta prizemna usporedba gitara-žena. Pa tražim nešto što će me prvo fizički privući (od gitare je prilično idiotski tražiti da "zrači"). Visoka prirodna plavuša pravilnih crta lica, pametnih očiju, s dodatnom opremom (zračni jastuci, ABS, servo...) za mene je Telecaster. Izrazito se palim na tu gitaru, zato sam i imao dvije do sada. Prva je bila samo izgled, druga je imala i neke karakterne kvalitete, ali sam u šest godina druženja s njom otkrio i niz nedostataka. To ne znači da je manje volim, samo mi treba promjena. Napredak. Gitare imaju jednu (samo toliko?) bitnu prednost nad ženama – možeš ih imati koliko god hoćeš. Istovremeno.

Svejedno sam se jučer osjećao malo preljubnički isprobavajući Epiphone, Stratocastere, čak i jednog Gibsona. Gitara u koju sam zaljubljen na daljinu, Rickenbacker, u Hrvatskoj izgleda ne postoji. Znate priču; vidiš je uživo jednom i poslije pamtiš cijeli život, bez da si je ikad primio u ruke. A ni ruke više ne znaju što im više odgovara, kao kad na dlanu isprobaš deset parfema i na kraju ne znaš namirisati razliku. Moj je problem što sam prilično monogaman, čak i kad su gitare u pitanju. Vrlo je nezgodno odlučiti se za životnog partnera u 15 minuta. Ali, s druge strane, volim i isprobavati. Mislim da bi me se moglo nazvati svjesno neodlučnim.