135/365, utorak, 15. svibnja 2001.

Brzi pokreti očiju

Kažu ljudi: "Blago tebi, ti imaš super posao. Samo slušaš muziku, a to bi radio i inače, napišeš što misliš i još za to dobijaš novce." Nije da se žalim, ali ima to i svojih nezgodnih strana. Recimo jučer. Pretpostavljam da je problem bio u meni, možda premorenost, proljetni umor, pelud crnog maslačka, nešto četvrto... U svakom slučaju, u pravilu ugodan zadatak recenziranja benda koji mi nikako nije mrzak, pretvorio se u pravo mučenje. Ako naletite na novi album R.E.M.-a, molim vas da provjerite je li ta ploča idealan anestetik ili sam samo ja lud.

R.E.M. i inače ubrajam u kategoriju "jedna ploča je dovoljno" izvođača. To nipošto nije negativna ocjena; Lou Reeda obožavam, a svejedno mislim isto o njemu. Ima ljudi koji uvijek rade iste ploče, nekad su dobre, a nekad ne tako uspjele. Ubodeš onu pravu i zapravo imaš sve. "Reveal" je primjer dobre ploče R.E.M-a, sve tu fino funkcionira, brzo počeneš klimati glavom i na trećoj stvari već spavaš. Do kraja te bude pojedini fragmenti, ali u osnovi je to jedno ugodno drijemanje. Dogodilo mi se tri puta za redom. Četvrti put sam skoro zalijepio kapke za čelo ili ih podstavio čačkalicama kao Tom u crtiću. Uspio sam odslušati do kraja, potvrditi dojam da je riječ o dobroj ploči, i onda shvatio da o njoj ništa drugo ne znam napisati. Mislim, ništa bitno, u knjizi fraza i easy-way-out kritičarskih sintagmi uvijek možete naći neku fast food recenziju za mikrovalnu. A još nisam tolika faca da svijetu mogu podastrijeti svoju "jedna je dovoljno" teoriju. I Nikola, najveći fan R.E.M.-a na svijetu, bi me vjerojatno ubio kao Sliška na ulici. Tako da sam, uz teške muke, prikupio kolekciju fraza, izbacio one najgore i obavio posao kao profesionalac (odvratno!). Što radim i sad. A, iskreno, jedva čekam staviti "Reveal" u discman i... Već sam tamo. Rapid Eye Movement - faza intenzivnog sna.