134/365, ponedjeljak, 14. svibnja 2001.

Ja predsjednik

"Ante, kandidiraj se za sljedećeg predsjednika Hrvatske, ja ću ti prvi dati potpis za kandidaturu." Ne bi vjerovali kakve sve mailove dobijam. Evo, ovaj gore citirani mi je dao povoda za kreiranje jedne zgodne pseudo-znanstvene fantastike. S obzirom da sam vrlo neozbiljan, mene više privlači vođenje predsjedničke kampanje negoli sama funkcija. Fora mi je smišljat plakate, spotove, putovat po zemlji k’o da si na turneji (što i jesi), rukovat se s ljudima (američki princip – osjetiti svoje biračko tijelo), sve nešto fino obećavat i smješkat se. Mali je problem što ne postoji politička platforma na kojoj bi mogao djelovati jer je fantastična sama po sebi. Naime, dugim propitivanjem svojih političkih stavova shvatio sam da funkcioniram kao podvojena osoba, utjelovljenje kontradikcije. Liberalni konzervativac (namjerno ne kažem konzervativni liberal jer je to Budiša), svjestan da je svijet postavio neke standarde koji se ne mogu zaobilaziti, a opet ne pretjerano siguran da je baš svaki od njih dobar. A u rijetkim trenucima kad mi radikali unište smisao za toleranciju, pomislim da bi dobro rješenje problema krize sustava bio prosvijećeni fašizam (primjer: legalizirao bi lake droge, a dilerima horsa i koke bi rezao ruke do lakta). Dobra diktatura, vladavina mudraca i radna obaveza za ostale. Shvatili ste, za mene je politika umijeće nemogućeg.

Ali, kad bih imao puno para, isfurao bi tu kandidaturu iz čiste zajebancije. Krenem sa sloganima "Kradem pošteno" i "Ne znam za druge, ali ja lažem", snimim se na plaži pod palmama s koktelom u jednoj i mulatkinjom u drugoj ruci, glas spikera preko toga govori: "Po završetku svog predsjedničkog mandata Perković će biti ovdje. A vi?". Rez na frajera u plavoj šljakerskoj uniformi kako kusa jučerašnji grah dok trudna žena kuka, a musava se djeca vješaju o rukave (taj dio spota bi mi radio Hitrec, naravno). I onda natrag na Arubu, gdje ja skidam naočale za sunce, potapšem mulatkinju po guzici da ode i s glasom punim uvjerenja izdeklamiram: "U Hrvatskoj se živi loše. Ali, nakon što me izaberete za predsjednika i završe moje reforme, barem će jedna osoba živjeti puno bolje. To ću biti ja. Vaš glas za mene je vaš glas za mene."

Hm, možda bi trebao prodati nekome foru...