133/365, nedjelja, 13. svibnja 2001.

Pismo/ glava

Svijetla tradicija objavljivanja vaših mailova nedjeljom nije napuštena, samo privremeno prekinuta. Nikakav problem vratiti se, je'l da?

Kako sam se prošli tjedan usudio komentirati neke krasne manifestacije hrvatskog mentaliteta, reakcija nije nedostajalo. Split je bio neupitno glavno mjesto radnje, a počelo je s vrijeđanjem predsjednika...

"Eto, i ti si se pridružio populaciji novinarčića kako bi nam obranio predsjednika od zlih unutarnjih neprijatelja koji ne prepoznaju njegovu veličinu i usuđuju se nazivati ga pogrdnim imenima. Svi ste se sad digli na noge i odjednom se čudite kako je naš narod politički nekulturan i vulgaran. Zaboravili ste tko je po Europi pričao viceve o pokojnom prvom predsjedniku države koju smo čekali stoljećima i krvavo ju platili. Taj isti, nažalost još aktualni predsjednik, zato ima pravo nazvati stanovnike jednog grada četnicima i fašistima, on se, šarmantno kao i uvijek, dovikuje sa skupinom neistomisljenika pred svečano postrojenom brigadom. Jadno, smiješno, ali i žalosno."

Da, istina je, Stipe baš i nije reagirao kao pravi frajer. Jedino što me u tom pogledu može tješiti je pomisao kako bi na se na sličnom terenu poskliznuo njegov protukandidat na izborima. A njemu se to ne bi ni dogodilo jer je on, kao i za svaku pizdariju u ovoj državi, za to znao prije i upozoravao ne znam sve koga ne. Jadno.

Igoru je pun kurac politike, pa kaže: "De, majke ti, majstore prestani s tom politikom i tvojim političkim pogledima, stvarno ljude ne zanima dal' si HDZ-ovac, komunjara ili nesto treće. Ako ti je Franjo sjebo život pridrži za sebe, dosta nam je takvih degena koji psuju sve oko sebe ma bilo tko došao na vlast. Mogao bi i ti, ako ne voliš...fino život u kofer i iseljenje, ne bi bio prvi."

Možda bih i mogao, ali zašto? Ne sjebavaju živote ni Franjo (iako je bio strašno uporan) ni Stipe. To ide nekim drugim kanalima.

Evo i par pametnih opservacija o derbiju (danas, Maksimir, 16.30 - izbjegavajte nositi svoj naglasak ako izlazite u grad).

"Gledam ja tekmu s niti 3-godišnjim sinom", kaže Mario, "on me žica 'tata, ajmo van, na igralište..', ja mu velim, 5 minuta prije kraja 'čekaj Krešo, još malo pa bu gotovo, pa idemo onda'. A onda je počela frka i ludilo i pita mene Krešo 'tata, kaj delaju strici, se tučeju?' Velim 'da', a on 'Zakaj?'. Znaš kaj sam mu rek'o: 'zato jer su glupi, jer su idioti, to se ne dela. Mi bumo išli na tekmu da navijamo a ne da se tučemo'. U biti, nisam siguran da'l je baš pametno ići na tekmu! Grozno, zar ne, bojati se otići na tekmu!?"

"Iako sam Splićanin, s pedigreom, kada me pitaju za koji klub navijam rečen da igram "golf" i da me nogomet ne zanima, ali sad je ipak i meni "golferu" puka film", kaže imenjak Ante i nastavlja: "Šta se mene tiče majmuni šta se nazivaju Torcidom su i dobro prošli, ja bi ih pendrečija dok ne bi pišali krv, a bubrezi i svi unutrašnji organi bili neupotrebljivi za transplataciju, a onda bi dobili prisilni rad u obliku obnove stadiona (lopata, žalo, beton i mišalica) i u vrijednosti svega šta su razbili x 100. I ne bi mi išli spavat doma nego u zatvor sve dok ne isplate štetu. Pa neka im se malo guzica stisne (ili raširi) i možda onda počnu razmišljati nekim drugim organom."

Pišite i dalje, dobro mi dođe malo slobodnija nedjelja.