137/365, �etvrtak, 17. svibnja 2001.

Tu�man se smije!

Svi znate tko je bila Greta Garbo: tajanstvena, prekrasna plavu�a za koju se umiralo. Prava diva starog Hollywooda, hladna i nedodirljiva boginja. Bila su takva vremena i takve uloge � naj�e��i izrazi strasti bili su uzdah i �eznutljivi pogled. Ali, Garbo je bila specifi�na jo� po ne�emu. Na filmu se u�asno rijetko smijala. I prvi put kad su je stavili u komediju, bilo je to 1939., a film se zvao "Nino�ka", promotivni slogan je do�ao sam po sebi: "Garbo se smije!"

Sjetio sam se toga jo� za pro�lih predsjedni�kih izbora. Stari Tu�man je fri�ko oti�ao, a njegov sin � svi znamo koliko frapantno podsje�a na starog (ljubitelji filma sjetit �e se i zanimljivog zapleta "Fedore"). Novi predsjedni�ki kandidat, dark horse te trke, najvi�e je postotaka dobio na �arm, opu�tenost i naizgled nebitnu �injenicu da se �ovjek zna smijati. �to Franjo, ne moram podsje�ati, ba� i nije znao. HDZ je u sije�nju 2000. imao samo jednu �ansu: natjerati Grani�a da prije osnuje DC, staviti Mira Tu�mana ispred foto aparata, re�i mu "Cheese!" i obljepiti zemlju jumbo plakatima sa sloganima "Tu�man poslije Tu�mana" i "Tu�man se smije". Nije i�lo. Ali se ta politi�ka fantazma ispunila sada, prije ovih lokalnih izbora.

Spot je urnebesan � prvo vidite starog Mira kako frajerski hoda prema kameri, onako lagano i usporeno. Onda rez na krupni plan i dugi, dugi kadar u kojem se Tu�man smije�i. Malo kruto i nevje�to, dodu�e, ali nije ga imao tko nau�iti. E, onda slijedi urnebes � u frajerskom hodu vo�i se priklju�uju, isto tako frajerski, Davor Domazet Lo�o, Nenad Ivankovi� i Andrija Hebrang. Genijalni re�iser pru�a nam priliku da i njih pogledamo izbliza. Zgodno za tjeralice, pogotovo Ivankovi�u koji mi je profesiju bez srama vukao kroz blato poltronstva. Ali ne, oni nam, obu�eni kao ljudi u crnom, samo �to su svi plavo-sivi, nude bolju budu�nost. Ka�em vam, ti su izbori smjehotresna olimpijada. Dovoljno je primjetiti da je dobar broj stranaka sku�io situaciju pa vi�e i ne gura politi�are u spotove i na plakate. Naravno, kad su to zadnje face koje ljudi �ele vidjeti. Pa makar se i smijali kao da to stvarno misle.