104/365, subota, 14. travnja 2001.

Prespavač

Što je problem svake terevenke? Jutro poslije, naravno. Posebno ako se spremate na put. Dapače, imate i ulaznicu za bus s rezerviranim brojem sjedala (blagdani su, ništa se ne smije prepustiti slučaju). Računate na svoj nepogrešivi biološki sat (iako isti ne zvoni na vezivanje ni u 27-oj godini života), a kao back up tu je i pouzdana budlica; ukratko, sve što trebate ne bi li se u 4 ujutro osigurali da ćete točno 4 sata kasnije sjediti u autobusu za zavičaj.

Biološki sat probudio me u 15 do 9. Ovaj obični, mehanički, kako je kasnija rekonstrukcija događaja pokazala, nije ni zvonio. Pogledao sam na kazaljke i imao viziju svog autobusa kako prolazi Karlovac i staje na onom školskom semaforu u Tušiloviću. Sjedalo broj 10 je prazno. Ili je, kamo sreće, netko shvatio da zakonskog vlasnika nema pa se privremeno uselio. Nikad prije nisam tako fulao bus. Znalo mi se dogoditi da krenem u suprotnom pravcu ili izgubim kartu 10 minuta prije putovanja, ali prespavati jutro odlaska – to ne. Sada, i s tim iskustvom u portfoliju, mogu vam reći da se uopće nisam živcirao. Zašto i bih, vidite da su krave poludjele od brige za prolivenim mlijekom.

Nakon konačnog pristizanja u Zadar, uslijedio je uobičajeni susret dvije mrtve sfrigane orade s mojim probavnim traktom, a potom i standardno obilaženje gradskih znamenitosti. Vjerujte, riječ subkultura i underground sam večeras čuo impresivan broj puta. Sprema se neki prijateljski posjet Zagrebu i Tvornici u svibnju i svi su u velikim planovima. U gradu gladnih i jedna kost izaziva ogromnu pometnju, ta bi prigoda možda mogla pokrenuti stvari u nekom boljem i sretnijem pravcu, ali izgrađeni obrambeni sustav koncipiran na strahu od uspjeha i onoga što ga donosi – rada, ne dopušta otvoreno priznavanje situacije. Grad je mrtav (iako vjerojatno najljepši mrtvac na svijetu), i nešto mu hitno treba. A siguran sam da večer zadarske subkulture u Tvornici može biti samo logična posljedica onog što se ovdje posljednjih godina događa. Bit ću skeptik i reći da, stoga, od nje i ne treba previše očekivati. Jedna od onih situacija kada biste voljeli da ste u krivu.

Inače, Zadar izgleda bolje no ikad. U proljetnoj buri, bistar, oštrih bridova, prigušenih svjetala, star i prekrasno dostojanstven. Apsolutno genijalno. Kao da se trudi da ga netko konačno primjeti... Sutra je Uskrs. Božji sin zaobišao je fizičke zakonitosti smrti, može li se nešto učiniti i s gradovima?