103/365, petak, 13. travnja 2001.

Crni mačak

Postoji taj mit o piscu koji najbolje stranice ispisuje kad je već negdje na zadnjoj trećini druge boce bourbona te večeri. Totalna pizdarija. Nakon X piva, trebalo mi je dvadeset minuta da ove dvije proste rečenice samo očistim od tipfellera. Pola tri je i natrag sam doma sa svečane dodjele Crnog mačka. Popilo se piva. Puno piva. A alkohol i pisanje ne idu baš glatko zajedno. Što ne znači da ćete ostati lišeni izvještaja. O, niste vi te sreće...

Neke stvari bolje funkcioniraju daleko od centra. Crni mačak bi bio bolji, makar što se atmosfere tiče, gotovo pa svugdje izvan Zagreba. Imamo tržište čija je populacijska četvrtina, a materijalna polovica upravo glavni grad. Dovedite kremu hrvatskih bendova u njega i suočite ih s publikom koja ih je najmanje nekoliko puta imala prilike vidjeti. Sva je prilika da stvarate mali debakl. Nekad se, a to i nije bilo toliko davno, dva dana prije dalo osjetiti da se u Zagrebu sprema neki veliki festival tipa Fiju briju. Sada je veća gužva bila ispred Cibone, nego pred Domom sportova. Nije dobro.

Iznenađenja su super. Dođem ja tako, u 5 do osam na službeni ulaz i organizator mi kaže: "Znaš kad izlaziš?" Gdje, što?! Tako sam saznao da sam prezenter. Majko, molim te, ispričaj me - stvarno bih se obrijao da sam znao de ću biti na televiziji. Možda bih se i obukao bolje, zbilja nisam znao. Odradio sam ulogu najbolje što sam mogao. I, zamislite, bio jedini prezenter koji je na stage izišao bez logističke potpore dvije fine manekeneke. Zašto, ne pitajte. Nisam siguran da želim znati odgovor.

Neka, odradio sam ja svoje, fino i profesionalno (bar se nadam, vidjet će se), nakon Y piva i koječega još. Neko vrijeme sam špekulirao s idejom da pročitam pogrešnog dobitnika, umjesto Let 3 Svadbas, recimo, ali je izazov nekako bio prevelik. Mački su ionako svi završili u očekivanim rukama. Nisam vidio puno ljudi koji se dobro zabavljaju. To je šteta. Da su bar svi uživali u svojim nagradama kao Flare, predstava bi izgledala bolje. Ovako će skeptici dobiti pravi buket pitanja. Je li rock mrtav, što znači svečanost u kojoj publika u pravilu poznaje barem jednog od izvođača na pozornici, zašto se barem u backstageu nije dogodio tulum, kome sve to treba, zašto se pivo točilo na bonove... Eh, treba se snaći u svemu tome. Danas idem u Zadar, pa ću razmisliti. Čujemo se onda...

P.S. Ne uzimajte me za ozbiljno večeras.