096/365, petak, 6. travnja 2001.

Strah i prezir u Gospiću – A gdje je party?

Klub, kafić, nazovite to kako god hoćete, je zgodno popunjen. Tvrda jezgra za šankom, sve ljudine od 2 i nešto metra, mrke i zgurene nad pićem. Ekipa za stolovima izgleda... pa, kao da je negdje drugdje. Nešto stajača okolo, piči ista ona mix-kazeta loših domaćih dance hitova koju smo napustili prije sat vremena, nitko ne pleše, podij sablasno prazan. DJ sjedi s nama, pije, smije se.

- Imaš ti neku drugu kazetu?- pita ga Dino.
- Ehe, oni je nisu čuli - kaže lik, osjeti zov profesionalne dužnosti i ode do kabine. - Idem popalit pičke i rastjerat frajere.

Frajer nije loš. Ima osjećaj za ritam, pušta neke zgodne stare stvari ("Sex&Drugs&Rock&Roll"). Još uvijek nitko ne pleše. A i te žene, koje majstor popaljuje, izgledaju tako da se nije pristojno izjašnjavati. Jer, kažu sentimentalci, sve su žene lijepe. Jasno vam je...

Prolazi jedan, gazda maše da se penjemo na stage. Prvi udarac po gitari i, op!, puca žica. Znam da postoji kvota neuspjeha koju moraš ispuniti, ali ovo je bila situacija za obranu na sudu u stilu: "Nisam je ni taknuo!" Majke mi. Svejedno, profesionalac si, moraš sve odraditi kao da se ništa nije dogodilo. Tri duge minute. I onda guranje dragih kolega iz benda u nezgodnu poziciju - improviziraj, svirački rečeno džemaj, dok Ante ne namjesti žicu. Izvukli su se majstorski. Je li netko skužio? Ma, dajte, molim vas, ja sam im morao pljeskati.

Do polovice prvog seta već počinjem sumnjati da je plesni podij zapravo minsko polje. Nitko ni ne prolazi preko njega. Očekivano, ni sada nitko ne pleše. Jedini fizički znak života iz publike je povremeno bacanje čikova, papira i praznih kutija cigareta na podij. Treći stol lijevo uredno plješće. Volim ih, iako ih ne vidim najbolje. Nakon "Passangera" stiže sasvim pristojan feedback. Krećemo s "Manekenskima". Netko oko šanka viče: "Momčilo!" Dobro, neću se vrijeđati, ali bi Bajaga mogao.

Jedan od dvometraša (visina&širina) prilazi Dinu...

- Znate nešto od Cavea?
- Cavea?
- Ajde, majstore, sviraj Cavea. Ja ću ove srediti - reče prijatelj pokazujući na ekipu sa šanka.

Ne moram vam ni govoriti da smo oz biljno razmatrali ponudu. Neko vrijeme.

Imali smo cijelu vječnost između dva seta. DJ-u je dobro krenulo. Zaplesalo dvoje, troje. Ne na podiju, jasno.

Sutra: Pjevajmo do zore... Ma, bolje ne.