082/365, petak, 23. ožujka 2001.

Rambo 2 (nastavak jučer započetog intervjua)
"Kad bi crkli Windowsi, jedino bi Balkanci znali raditi u DOS-u"

Čini mi se da nas to iskustvo rata koji smo preživjeli bitno razlikuje od neke naše generacije u svijetu, iako smo odrasli na sličnim stvarima; stripu, filmu, rock'n'rollu...

Glavni problem našeg balkanskog društva je taj što smo mi našim obrazovanjem i vaspitanjem razvijali individualce. I ti sad na Balkanu imaš 20 miliona individualca, a svaki loš sociolog može da ti kaže da od individualaca ne možeš da napraviš organizovano društvo, što ćemo primjetiti tek sad. Vrlo brzo će kapitalističko društvo preko medija donijeti organizovano zaglupljivanje masa. To već možete da primjetite po izboru tih serija koje nam dolaze iz Južne i centralne Amerike. Zapravo, društvo je stabilno onda kad je pojedinac glup i disciplinovan. Društvo individualaca tu uopšte nema šanse, ne mogu da održe državu. Tako da znaš, kad se susretne jedan individualac s Balkana koji je preko leđa pretovario raspad jedne države, rađanje druge, ratove, ludila, smjene vlasti, okretanje vjetrova... njegov je nervni sistem spreman na sve. Ti sad kad bi u Hannoveru isključio struju 10 sati ko zna šta bi se dogodilo. Kad bi crknuo Windows na planeti, jedino bi ovi Balkanci znali u DOSu da rade. Jasno kao dan.

Ali, ja i dalje mislim da je u bivšoj Jugoslaviji temeljni postulat funkcioniranja društva bio primitivizam...

Štos je u tome da mentalitet FNRJ (to ti je zapravo ta "bivša SFRJ") nismo sami oblikovali nego su to radili naši okupatori. Kad pogledaš tu teritoriju, samo malo prelistaš "Istorije" za osnovne škole i vidiš koji je gdje okupator bio - možeš da jasnije spoznaš razlike. Mi smo u Boki imali užasnu sreću jer su se kroz istoriju izređali svi mogući okupatori, od kraljice Teute do Španaca; sve zastave su bile u Boki Kotorskoj. Tako da smo od svih njih pokupili po nešto, te mi je jako drago što nisam ograničen nekim osobinama sopstvenih okupatora. Bio je to dobar mix i sjevera i zapada i istoka i juga. Znaš, najgore je kad si na raskrsnici između istoka i juga, onda je to problem.

Na kraju: je'l stvarno bilo bolje u vrijeme druga Tita?

Ja se samo pitam, i mislim da se mnogi pitaju. On je napravio jednu grešku, ponovio je greške svih vladara tog kalibra, rastjero je neke pametne ljude oko sebe i ostao sam na brodu budala. A kad je umro, ostao je samo brod budala. To je vrlo tužno, tu nije bilo nikog dovoljno zrelog da misli.

Kažeš, ne zanima te više mješanje žanrova...

To je sad trend, svi mješaju žanrove, mene sad zanima da izmislim novi žanr koji drži vodu, da to bude formalno zaokruženo. Najveći je problem što je meni kriterijum porastao mnogo više od mojih sposobnosti, tako da mi se ne dopada ništa što radim. Od muzike slušam jazz iz pedesetih i šezdesetih i jako mi je krivo što ne mogu i ja tako da sviram. Da sam naučio svirat gitaru ko Wes Montgomery ja bi sad im'o neki band od 4 čovjeka, svirali bi svako veče u nekom klubu koji prima 100 ljudi i to bi bilo sve.

Vi i zvučite kao jazz band...

...koji je prinuđen da svira rock.

Ne, to više nije rock, zaista. Gitarist koji ne koristi ni jedan efekt ne svira rock.

Istina. Ma, dobro, ja nisam nikad volio te proteze na sebi. Samo što je moje interesovanje bilo široko, a sad se stvarno suzilo na jazz šezdesetih. Šta će ispast od toga, ne znam.

Spremaš novi album ("Čobane vrati se", objavljen ovog ljeta u nakladi Dallas Records, op.a.) prvi koji će istovremeno biti objavljen na svim prostorima bivše države...

Umiljato jagnje dvije ovce sisa.

Hoće li to biti i prvi album nekog novog Ramba?

Ja se zaista nadam da neću sebi dopustiti da budem zarđan... Treba nešto novo dat. Ne bi volio da spadnem na to da imitiram samog sebe, to je najgore što jedan umjetnik može sebi napravit.

Znači li to i udaljavanje od balkanskih tema?

Ne znam, ali teme će svakako biti globalnije. Teme 21. vijeka biti će bon-ton i ekologija: čovjek koji savlada ta dva zanata je, zapravo, čovjek 21. vijeka. Ne može ti se ništa loše dogoditi u prisustvu čovjeka koji poštuje te dvije vještine. Ono, bolje ti je imat u društvu nekog ko te ne voli a poštuje bon-ton, nekog nekog tko ga ne poštuje, a obožava te. Svi smo to jako dobro naučili.