083/365, subota, 24. ožujka 2001.

Posjet ujaku u Zagreb

Stvarno ne bih smio u 365 rabiti arhivske materijale, ma koliko aktualni i dobri bili. Jer, čovjek lako ispadne iz đira, kako kažu u Dalmaciji. Pogotovo ako je osvjedočena ljenčina, kakvi rastu u Dalmaciji. Pogotovo ako je proljeće, pa ljudi više izlaze, šetaju se gradom, posve iznenada svjedoče brutalnim ubojstvima, guraju djeci lizalice u usta i podmeću paklene strojeve ispod parkiranih automobila.

Ukratko, subota je i vježbam zijevanje. Nisam dugo, pa me malo i boli vilica - treba imati prakse za tako širok gaz. Prespavao sam pola noći s mladim muškarcem u krevetu. Bez brige, Filip mi je nećak (pažljivi čitatelji znaju da podstanarski dom vašeg virtualnog ima svega jednu, ali širinom prikladnu, postelju). I za koji sat ću s njim obići smotru Sveučilišta u Studentskom centru, ne bi li nam za oko zapela kakva unosna profesija za koju se ne treba puno gnjavit s knjigama, a nije se frka ni upisat. Nemam pojma kako bih mu pomogao. Jedina je sreća što nema nikakvog sluha za novinarstvo, što mi daje nadu da će odabrati neko praktično, ovostrano zanimanje.

Kad čovjek malo bolje razmisli, taj faks i nije toliko bitan. To je samo izgovor za odrastanje, za pronalaženje samog sebe. Treba ga upisati i završiti iz istog razloga kao i milijun stvari u životu, da se naučiš rješavati probleme i preskakati prepreke. Ono što, na koncu, bude otisnuto na diplomi može se, ali i ne mora, poklapati s onim što zaista jesi.

Inače, Filipu je super u Zagrebu. Sinoć sam ga odveo u "Melin" i "Močvaru", što će reći da nije vidio puno komada svoje dobi (najvažnija stavka izlaska – a što ću kad u mojim godinama komadi mogu biti samo premladi ili uopće nisu komadi nego žene), ali kaže da mu se mjesta sviđaju. Za koju godinu, ili mjesec možda, mogao bi harati po njima. Znak njegovom ujaku da se priprema za lagano povlačenje iz takvog oblika javnog života? Ma dobro, nećemo stvari uzimati suviše dramatično. Ali da je vrijeme podli lopov koji krade i uništava godine sve brže i brže, nitko neće poreći. Filip 17, ja 27, moja sestra a njegova majka 38. Akceleracija: ubrzava se dok ne pukne. I tek onda, kad istrošeni remen izgubi kontrolu nad gibanjem, kotač stane usporavati. Moj je prijenosni sustav, hvala na brizi, još uvijek dobro. Ili barem tako volim misliti.