051/365, utorak, 20 veljače 2001.

Zakon malih brojeva

Neki put prijateljstva odrede sitnice. Mislim da je Klemenu za početak bilo dovoljno to što njegovom imenu nisam automatski dodao "t" na kraju, kao svaki drugi Hrvat na kojeg bi nailazio. A meni je, recimo, činjenica da je sjedio za istim stolom s mojom bivšom curom bila izvrstan povod da mu već na prvom susretu posvetim potpunu pažnju. Njoj se takav razvoj večeri nije nimalo svidio, što je meni, ne pitajte zašto, bilo upravo fenomenalno. U svakom slučaju, te je čudne večeri u Zadru Klemen oprobao free climbing uz fasadu kuće u kojoj je trebao biti tulum, ali smo na njega zakasnili, pa se na povratku u grad spustio na nosače mosta preko Jazina. Bez posebnog povoda, taj plavi, vedri Slovenac s naočalama posuđenim iz ilegalne faze Josipa Broza, negdje oko Bombaškog procesa, učinio je dovoljno stvari da ga zapamtim.

Badnjak te iste, 1999. godine, proveli smo zajedno. On je ostao u Zadru, gdje ga je nanijela čudnovata kontinentalna plima i na fakultetu mu ishodila stipendiju za postdiplomski, a ja sam se spustio iz Zagreba; obojica smo bili sasvim dovoljno sami da budemo skupa. Počeli smo otkrivati iste sklonosti, odabrali dvije naljepše cure u gradu, dali im tajna indijanska imena (Mali i Veliki Val), i topili se kao zadnji Wertheri u veličanju njihove nedodirljive krasote. Alkohol je pomagao u igri, kao i nadrealna blagdanska atmosfera, par dana prije očekivanog kraja svijeta, velike finalne inventure. A sama Badnja noć gotovo je nalikovala nekom skriptu klasičnih hollywoodskih filmova; priča prevelika za par današnjih redaka. Dovoljno je reći da i Klemen i ja od tog iskustva imamo nevidljivi certifikat prijateljstva.

Danas stari Klemen živi u Ljubljani, a obećao je napisati knjigu o svojim zadarskim doživljajima. Zvat će se "Knjiga o brojevima". I sigurno biti jako dobra. Nisam ga vidio od koncerta Lou Reeda na Križankama, kad me, sav na iglama, molio da se nikako ne upoznajem s nekim Slovenkama, poglavito ako likom podsjećaju na njega i zovu se Polona. Kako je u to doba bio usred osvajačkog pohoda na srce spomenute dame, pobojao se da će mu sve propasti ako ona i samo ugleda mene. Da, čuo sam i ja te priče o Slovenkama, ali ovo je ipak bilo previše.

Naravno, Klemen i Polona već dugo uspješno personificiraju ljubav, i zamislite, šest mjeseci im pada upravo danas. Kad je neki neoprezni promoter u Cankarjev dom stavio Calexico. Previše slučajnosti i dovoljno podudaranja da 20. veljače 2001. vaš virtualni prijatelj provede u Ljubljani. Brojevi...