050/365, ponedjeljak, 19 velja�e 2001.

Migrena (ili kartica iscje�ena nadljudskim naporima)

Da je �ena, bila bi jedna od onih iritantno dosadnih osoba s neobi�nim darom da svoju glavnu osobinu dare�ljivo �iri oko sebe. Jednostavno ne postoji na�in da je zanemari�, ako je prisutna, makar i u najdiskretnijem obliku. Kad je nema, razvija paranoidne sklonosti kod �rtve � mogla bi se iznenada pojaviti?! E, takvu bi curu ja nazvao Migrena.

Zaista je sebi�no tro�iti va�u pa�nju i vrijeme na ovako prozai�an na�in, pi�u�i o vlastitoj glavobolji. Ali, gospo�e Migrena i Koncentracija strahovito se mrze. Pa�e, ne mogu se vidjeti. I zato je sve �to ovog trenutka mogu vizualizirati fiktivni prostor unutar moje glave, inner space u kojem neka Cruella De Ville bezdu�no tulumari. Sad znam kako se osje�aju stanovi na Novogodi�njim zabavama ili Trg Bana Jela�i�a kad smo maznuli Njema�ku 3:0. Samo se nadam da je povod ovoj podmukloj boli u �eonom re�nju plemenit i �astan; nisu valjda i sive stanice odlu�ile organizirati kakav protestni miting. Sam Bog zna, mo�da i imaju dobar razlog.

Ako cjenite savjet, nemojte spajati nedjeljni tv program i glavobolju. Nije da postoji idealan recept, ali ovo apsolutno ne radi. Poglavito kad va�a podstanarska imovinska kartica ne uklju�uje najve�i �ovjekov izum nakon vatre, daljinski upravlja�. Previ�e ustajanja, previ�e gluposti, previ�e svega. Znate li da na HTV-u postoji nevjerojatna detektivska igrana serija u kojoj Romano Bolkovi� glumi lu�aka, Drago Dikli� policajca, onaj iz VIPsmart doktora, a Me�tar nosi ne�to �to �minkersku ekipu o�ito podsje�a na poirotovske br�i�e? Tko uop�e, osim migreni�nih podstanara bez daljinskog upravlja�a, gleda crti� o Skarabusu? Za Teletubbies znam da su fora klincima, tako da svoj intimni dojam o stvaranju generacija intelektualnih zombija ipak moram kuvertirati za budu�nost, ali ovo je neosporna debilana. Isuse, da sam televizijski kriti�ar, migrena bi bila prirodno stanje napa�ene glave. �to �e re�i da je ne bi ni primje�ivao... UH! Ok, nemoj to shva�ati osobno, ne mora� me podsje�ati da si jo� uvijek tu.

Mo�da je trebam zbariti, ipak je to �ena. Par slatkih rije�i, �eznutljivih pogleda, pokazivanje emocija i mu�ke odlu�nosti, i le�i �e. A onda slijedi ono povijesno "Ne mogu, boli me glava". Aha, i mene.