049/365, nedjelja, 18 veljače 2001.

Njegov posao je gol, njegov hobi je gol...

Ljudi, ne radi mi mail. Ili ste me zaboravili nakon one gužve s generalissimusom. Inače se ne bih osobito zabrinjavao zbog te nesretne okolnosti, ali nedjelja je i naša virtualna zajednica prvi put ne blaguje za istim stolom. Pa sam, kao pravi pater familias, narodski rečeno - ćaća, zabrinut za očuvanje zajedništva. Stoga i ne bi bilo uputno objavljivati one silne "Nisam" i "Jesam" (6:1 za ove prve, ako vjerujete mojim matematičkim znanjima) poruke vezane uz slučaj gospodina M. N. (33); dosta je bilo mitingašenja, makar i virtualnog. Sumnjam da ćete me sutra vidjeti na onom kontra skupu. Ne da ga ne podržavam, nego imam pametnijeg posla. A i neke su me nevladine organizacije koštale živaca (duga priča)...

Baš me jučer Škurla, profesor, DJ, filantrop - riječju: muškarac s brkovima, upozorio da mu se u 365 najmanje sviđa upravo to prepucavanje s mailovima. Čovjek treba alibi za loše dane, rekoh Škurli, ali huda sudba mi i to izbi iz ruku. Snalazi se, Perkoviću, publike kao da nema. To ti je slično novinama, skuže te tek kad gadno zajebeš.

"Ulazi Kjacig, bek Timsistema... On je inače centar..." To bi, recimo, bila takva greška. Napravio ju je Dobrosav Gajić, sportski komentator iz bivše (očito me svrbi nova suspenzija). Ljubiša iz Beograda poslao je, nakon one prve specijalne dostave bisera, novu pošiljku, a i ima i site gdje ih skuplja (www.ljube.cjb.net). Evo vam, dakle, još nekoliko politički nekorektnih, ali iznimno smiješnih, mudroslovlja istočnih kolega. Prvo neprikosnoveni Zvonko Mihajlovski:

- Dejan Stanković je umetnik i ništa više, a biti umetnik i ništa više u njegovom poslu znači - biti sve!
- On je pravi golgeter. Njegov posao je gol. Njegov hobi je gol. Verovatno i kad spava sanja gol.
- Statistika je kao bikini, pokazuje sve, a ne otkriva ništa.

A ovaj je zbilja legendaran: "Lopta nekad ume da bude đavolja koža naduvana vazduhom."

Milojko Pantić ("Nebo se otvorilo!", sjećate se?), je ovako pokušavao objasniti tvrdu utakmicu između takozvane i Irana u Francuskoj '98.: "Naši nikako ne mogu da probiju njihovu odbranu, jer im je šesnaesterac prepun Peruanaca." Ili prokazivanje protivničkog obrambenog igrača u maniri zaštićenog svjedoka u Haagu: "Ovo je čovek koji je napao našeg Dejana s leđa!" Vladanko Stojaković navodno je znao i potegnuti klekovače prije prijenosa. Otud i izjave poput "Na stadionu se okupilo oko 30 hiljada dinara." A zgodno je čuti i njihov komentar na povijesnu petardu Partizana u Maksimiru: "Kralj je u svoj gol ugradio 7 brava i 5 alarma, ali izgleda da mu to nije pomoglo. Pet nula." (Inače, Ljubiša nam čestita na pobjedi. Sigurno je zvezdaš...). A stari Miljan Miljanić stigao je kao gost u studio na otvaranje Europskog prvenstva 1996. pravo sa svadbe Save Miloševića. I kaže on novinaru: "Meni je bugarski carinik rekao da ste vi navijali za nas kad smo karali Nemce." Ah, taj sirovi balkanski šarm. "Vidimo Šumahera koji ide da se razračuna sa Koltardom. Po njegovim nervoznim pokretima vidimo da je nervozan kao papričica!" Na kraju, ovaj nastavak zaključuje Nedjeljko Kovinjalo. Prenosi čovjek atletiku, vidi trkača na stazi i zavapi u mikrofon: "Ko je to sa brojem dvadesetpethiljadastosedamnaest?" Da, zaboga, TKO JE TO?!