045/365, srijeda, 14 veljače 2001.

LOGARITAM SRCA (4): Uvod u komplikacije

U prethodnim nastavcima: Sudbonosni susret s Tortelinom, starim školskim kolegom, mladom slikaru Apstinenciju otvora sasvim novi životni krug. Čini se da je u svom selu ipak naišao na one koji ga, iz tko zna kakvih razloga, smatraju prorokom...

Birtija je bila mračna, zadimljena i prilično puna. Api je tamo svraćao i ranije, u nekoliko neuspjelih križarskih pohoda na mentalne tvrđave nevinosti. Već ga je i barmen poznavao, dovoljno da nakon svake druge narudžbe okrene razgovor o besplatnom uređenju kafića. No, sad ga to nije previše brinulo. Ispred njega je, s izrazom lica svježeg vidioca čudotovorne gospe Lurdske i nestrpljivo ispruženom desnicom, stajao boemski uređen, visoki, mršavi muškarac.

- Ovo je... - pokušao je Tortelino.
- Ja ga već godinama nagovaram da me upozna s tobom. Spaghetto Milanese. Nemaš pojma koliko mi je drago.
- Nemam. - rekao je Api, ni sam ne znajući što da misli. - Možda je i bolje.
- Hahahahaha. Kakav cinik. Sjajno!

Sjeli su za stol i Spaghetto je toliko okupirao Apijev intimni prostor da je ovaj jednostavno propustio tri stvari: vremensko-prostorni kontinuitet u kojem je nestao Tortelino Magnifico, veliki prasak koji ga je vratio u društvo nakon otprilike 14 dcl piva, te, najvažnije, žensku osobu po navodima svjedoka cijelo vrijeme prisutnu ni nekoliko pedalja sjevernije od Apijevog nosa. Tek naknadno, jako naknadno, shvatio je da ga je nešto od samog početka iznenađujuće poticajnog razgovora sa Spaghettom (zaboga, pa pričalo se o njemu), dodirivalo po nozi. Kad se konačno okrenuo da provjeri okolinu, ugledao je raskošnu, kovrčavu ljepoticu kako nezainteresirano puši.

- Morphina, moja cura. - iz izmaglice je stigao Tortelinov glas. Spaghetto je, izgubivši konverzacijski monopol, samo glasno uzdahnuo.
- Samo Morphina, hehe.
- Divlja je, Api, živa vatra. Nikako je ukrotit'.

Ako ti sa svojim kućnim ljubimcem, toplim oružjem za čije ti korištenje treba dozvola, to ne možeš... pomislio je Api.

- Eh, sloboda. Najljepše je ono izvan dosega.
- Kakva misao, Api. - spremno je dočekao lopticu Spaghetto. Zašto, zaboga, to radi?
- Kakva pizdarija! - rekla je Morphina, gotovo se gušeći od smijeha. Glupača. Tortelino je promijenio temu.
- Nego, kume, bi li ti zaradio nešto para? Da ti ne moram ja plaćati piće...
- Čuj, ja ti znam slikati. To je otprilike sve.
- Zato te i trebam. Doći ću po tebe večeras iza 11.
- Zašto tako kasno?
- Zato da ne bi morao biti sa mnom - ubacila se Morphina.
- Vidjet ćeš. Ne pitaj pizdarije.
- OK. Čekam te...

U slijedećem nastavku: Tajanstveni noćni posao Tortelina i Apija odvodi pravo na gradsko groblje. Kad Tortelino podigne jednu nadgrobnu ploču i krene se spuštati u grobnicu, Api odluči otići. Ali, Tortelino vadi pištolj...