005/365, petak, 5. siječnja 2001.

Sex skauti

Proljetni dan na početku siječnja, sunce na prozoru. Ptice lete zrakom, a tramvaji ližu tračnice. Kruh, konačno prepušten tržištu i slobodnom formiranju cijena, slobodno miriše iz omiljene kvartovske pekare. Služba za buđenje struji oko zgrada s poznatim refrenom ("Krumpira! Zelje! Jabke!")... Pogodili ste, ne znam o čemu bi pisao.

Moj je problem što nisam skriboman (o tome si trebao misliti prije no što si se uvalio u ovo, idiote!). Ne smatram dan izgubljenim ako ne odštancam pet kartica. Uopće ne pišem lako. Ima ljudi, čujem, koji odu spavat, u snu slože koncepciju za tekst, sjednu ujutro pred kompjuter i - op! - u sat vremena ispadne omanji feljtončić. Ja se, zakinut kakav jesam, pisanjem bavim samo kad pišem. Kao, na primjer, sada. Kad bi bilo bolje da radim nešto drugo.

Recimo, seks. Jedna od rijetkih stvari koje tako savršeno znaju leći u jutro. Na tašte. Stvari se događaju organski, pravo iz sna, tijela su topla i usporena, iz usta fino bazdi (pogotovo ako, kao ja, imate sreću pa vam je baš svaka cura nikotinski ovisnik)... ali, ako vam ni to ne smeta, onda znate da ste zbilja zaljubljeni. Seks, konačno, i ne može biti klinički čista, antiseptička djelatnost. "To je trganje života iz ralja smrti", rekao je otprilike doktor Fleischmann u "Životu na sjeveru" onom prezgodnom komadu kratke kose i muških navika. I baš je tada, čini mi se, odlučila nešto svog intimnog života podjeliti s njim. Dobra stvar u sapunicama je to što svaki ključni lik stigne poševiti sve ostale likove, ma koliko stvar izgledala beznadno na početku. Zaboga, i čelična Scully je, nakon godina opiranja i djevičanske posvećenosti znanosti u kojima je doživljaj najbliži seksu bila autopsija, konačno legla. Pa je Mulder, opak i muževan kakvim ga je scenarist stvorio, odmah otišao iz serije. Jasno, frajer više nema motiva. Freud, prijatelji, Freud...

Kako živimo u svijetu gdje je sve teže naći i priskrbiti odgovarajućeg partnera (vama nije? Ok, onda sam ja bolestan.), odlučio sam potražiti profesionalnu pomoć. Moje agentice već traže talentirane djevojke spremne za izobrazbu. Sportskim bi se rječnikom to dalo nazvati skautiranjem; za taj je posao potrebno oštro oko, nevidljiva prisutnost na ključnim mjestima i smisao za zaplotnjačke djelatnosti i intrige. No, u strukturi jednadžbe postoji i promjenjiva varijabla, takozvani faktor X: agenti ne mogu stvoriti tako savršenu situacijuda je klijent ne bi mogao zajebati. U svakom slučaju, službeno zastupanje je puno bolje od divljeg, koje je, kao i sve divlje u ovoj državi, opasno uzelo maha. Znate već, zove vas frendica na tulum: ajde svrati, bit će stara ekipa, neke moje cure i tako. Pa ti svratiš, na vratima ti otmu onu bocu vina iz Importannea, i gurnu te u sobu gdje sama, na poluosvjetljenom krevetu, zavodljivo sjedi tvoja buduća noćna mora. Ženama je još gore, jer frajeri vole krivo čitati puku pristojnost i dobar kućni odgoj ("Jesi vidio kako se rukovala, stari? Nije mi puštala ruku 5 minuta. Kažem ti da želi moje mlade."), a misle i da po defaultu moraju biti agresivni. "Ne?! Čekaj, idemo probat ponovo, nisi najbolje skužila..."

Inače, najbolji komentar jučerašnjeg pojavljivanja vašeg virtualnog prijatelja u papirnatom mediju dao je jedan ugledni kolega. "Čekaj, kako Perković može pisati kolumnu o intimnim doživljajima kad on nema intimnih doživljaja?" E, kume, a što smo ono rekli o sapunicama...