003/365, srijeda, 3. siječnja 2001.

Ambivalentno Š

Jedna stvar zabavnija od samog pisanja ove web trakavice je čitanje najava na naslovnici Monitora. Vjerujem da se i vi sjajno provodite; do sada ste saznali da imam kameru u glavi i da sam vlasnik Interneta. A i đozle nosim naopako. Odličan posao, Šile, ako nam to ne priskrbi čitatelje ništa neće. Everbody loves a freak.

No, da se ne osjetite isključeni, izdvojeni iz tog extra uzbudljivog, glamuroznog adrenalinskog svijeta, ova će vam kolumnica povremeno odavati najstrože tajne. Danas, tako, dobijate ekskluzivan uvid u šifrarnik jezika koji će vam omogućiti najveće dosege u provođenju svačije omiljene zanimacije, tračanja. Primjenom jednostavnih kratica i gutanjem samoglasnika moći ćete, naime, ogovarati objekt vaše provincijske znatiželje dok sjedite za istim stolom. Ništa iza leđa!

- I to nije sve, Džo! Ovaj genijalni izum razveselit će sve članove obitelji, a ako naručite još danas dobijate i komplet audio kazeta za brže učenje.

- Izvrsno, Džo! Ali, možeš li mi pobliže objasniti kako se koristi?

- Svakako, Džo! Jesi li se ikad našao u društvu koje ne razumiješ najbolje?

- Zapravo jesam, Džo! Baš sam nedavno sjedio s poslovnim partnerima, a oni su razgovarali kao da čitaju registarske oznake i pritom preskaču brojke.

- To je zato što su se koristili tajnim jezikom genijalnih izumitelja Ti Džeja i I Džeja!

- Ali, tko su oni, Džo?

- Zadarski jezikoslovci, zaslužni za ovu posebnu ponudu. Otkrit ću ti nekoliko osnovnih šifri, Džo.

OMŠTJZ – označava kolokvijalan izraz "ono-mislin-šta-ja-znan", raširen u ravnokotarskim krajevima i dalmatinskoj Zagori. Koristi se s ironijskim odmakom i specifičnim nazalnim izgovorom.

Be Ka – besna kuja. Označava djevojku ili ženu koju svakako treba...

Š – kao "šinuti", spolno komunicirati. Primjenjuje se na gotovo sve osobe ženskog spola, afirmativno ili u negaciji. Najčešće se, ipak, koristi u obliku kondicionala.

Ambivalentno Š – suptilna figura namjenjena iskazivanju dvojbe. "To treba Š. Treba li to Š?" Paziti da se izgovori u jednom dahu.

HR K – hrvatski konj. Muškarac koji redovito Š.

Na K kod A U – odlazak na kavu u omiljeni lokal. Na kavu kod Ante Udava, u konkretnom slučaju.

- Eto, Džo, vidiš da je lako! Ali, najljepše je to što sam možeš izmišljati svoje kratice. Kod dužih riječi i onih koje se ne primjenjuju svaki dan samo pojedeš samoglasnike. Sve osim prvog. Apsltn fnmnln!

- H ti, Dž! Osjećam se kao drugi Č. Idem sad nešto Š.

- Ideš li sad nešto Š, Džo?!

Baš da vidim kako ćeš ovo najaviti, Šile.

Vaš A Pe