21.04.1999, srijeda
Ekskluzivno: Reporter Jutarnjeg lista s pripadnicima OVK na Kosovu
Tri dana pakla na Juniku
Debeli brijeg:Incident na granici Hrvatske s Jugoslavijom
Vojska SRJ ušla u UN-ovu zonu Prevlake, hrvatski specijalci nadziru granicu
Novinska distribucija: Koordinacija izdavača saslušala sindikaliste, propao dogovor bankara i Vlade
Zbog štrajka Tiska sutra bez novina na kioscija
Hrvatska - Haag: Odgođena sjednica u povodu haaške optužnice
Tuta u predinfarktnom stanju sa suda prebačen u bolnicu
Ekskluzivno: O čemu je, zapravo, Gelbard razgovarao s Tuđmanom, oporbom i ministrima
Robert Gelbard: Oporba ni u kojem slučaju ne smije bojkotirati izbore
Agrokoka: Zbog neisplate plaća i pomora peradi stotinjak zaposlenika jučer najavilo
U petak s polumrtvim kokošima krećemo pred hrvatsku vladu
Razgovor: Predsjednik Liberalne stranke nakon sastanka šestorke s Gelbardom i Westendorpom
Gotovac: Gelbard nam je rekao da ne nasjedamo Jelavićevu šarmu jer je on dvoličan i surađuje s mafijom
Ekskluzivno: Reporter Jutarnjeg lista s pripadnicima OVK na Kosovu
Tri dana pakla na Juniku
Nakon trodnevnog boravka među pripadnicima OVK na sjeveru Albanije i jugozapadnom Kosovu, u ponedjeljak poslijepodne vratio sam se u Tiranu. Za razliku od mojih prijašnjih posjeta albanskoj prijestolnici, njezina su mi se svjetla ovaj put činila poput newyorških.
Pomoću privatnih veza s uglednim zagrebačkim Albancima, u subotu sam se uspio probiti do isturenih položaja OVK u okolici Junika. Spavao sam u spavaonici prepunoj kosovskih vojnika, iz čijih se puščanih cijevi još dimilo, a lica su im bila zacrnjena. Čitao sam ratni dnevnik poginulih srpskih vojnika i rukama prebirao mnoge vojne knjižice srpskih vojnika koji su svoje kosti zauvijek ostavili na Kosovu.
Nas desetero pilo je svježu izvorsku vodu iz jedne čaše, a najčešće sam se hranio domaćim seljačkim kruhom. Postrojbe OVK izvrsno su me primile. Dočekan sam kao podrška bratskoga hrvatskog naroda i ispunjavana mi je svaka želja.
Istini za volju, nekoliko su puta neki borci moj hrvatski zamijenili srpskim, a zabuni je očito pridonosila i moja plava jakna, neobično slična jaknama specijalne srpske policije. No, moji privatni tjelohranitelji, koje sam dobio od svojih veza, a riječ je o važnim ljudima iz OVK, pobrinuli su se da sve prođe u redu i da sačuvam živu glavu.
Probijanje do Košare
U nedjelju rano ujutro, pri gustoj magli i temperaturi od minus pet stupnjeva, šiban gustim snijegom i oštrim vjetrom, počeo sam se probijati prema Košari, jugoslavenskoj karauli oko tri kilometra u unutrašnjosti Kosova, koju su nekoliko dana prije osvojile postrojbe OVK. Pregazio sam tri rijeke i upadao u blato do koljena. I tako 20 kilometara u jednom danu, nedjelji.Stigavši u Košaru susreo sam se i načinio ekskluzivne razgovore sa zapovjednicima Delte, najelitnije postrojbe specijalaca OVK, koja je osvojila Košaru, neobično važnu stratešku točku u jugozapadnom Kosovu. Obojica glavnih zapovjednika su Albanci, veterani hrvatskog Domovinskog rata, kao i njihov instruktor, izvjesni Englez koji je, kako kaže, bio u braku s Hrvaticom sve dok je nisu zaklali četnici i bajunetom joj proboli nerođeno dijete.
Bombardiranje iz Planika
Tijekom cijele nedjelje Srbi su granatirali iz obližnjeg uporišta Planik, a od pada karaule sredinom travnja, ukupno su sedam puta pokušavali s pješačkim prodorima ne bi li vratili karaulu. Do jučer u tome nisu uspjeli, a ljudski gubici koje su pretrpjeli golemi su. Moral boraca OVK je impresivan. Kažu da vode rat za oslobođenje i osjećaju se kao Hrvati 1991. godine.Bore se protiv regularne vojske SRJ, ali i Arkanovih te snaga generala Mladića, koji se nalaze u Peći i Đakovici, odnosno ruskih plaćenika koje vodi jedan ruski general stacioniran također u obližnjoj Đakovici...
Ivica Šantek
