17.04.1999, subota
Ekskluzivni intervju iz Bruxellesa: Jamie Shea, glasnogovornik NATO-a
Morat ćemo od Kosova napraviti protektorat
Ekskluzivno: Eduard Leonidovič Kuzmin, novi veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj, u nastupnom intervjuu
Rusija je spremna upotrijebiti nuklearno naoružanje u zaštiti dostojanstva nacije
Ivica Ropuš, glasnogovornik HDZ-a
Oporba prekida bojkot Sabora
Pavao Miljavac i William Montgomery posjetili Glavni stožer američkog zapovjedništva za Europu
SAD poštuje napredak Hrvatske u izgradnji demokratske vojske
Rekonstrukcija Vlade: Bivši ministar useljeništva o ukidanju svojeg resora
Marijan Petrović: Da bih državi uštedio novac putovao sam ekonomskom klasom
Tvornica duhana Rovinj kukpila novih 10,9 posto dionica TDZ-a
BAT neće uložiti 17 milijuna DEM u Zadar jer je TDR kupio kontrolni paket dionica
Čelnici Udruge seljaka Đakovštine inicirali su smjenu predsjednika Udruge seljaka Slavonije i Baranje
Antun Laslo: Samo su Matija Brlošić i Slavko Novaković protiv mene
Sjednica Uprave HRT-a o financijskom stanju kuće
HTV otkazuje suradnju vanjskim suradnicima i umirovljenicima
Intervju: Ministar zdravstva prof.dr. Željko Reiner
O Sveučilišnoj bolnici, krizi u zdravstvu i dugovima HZZO-a prema ljekarnama
Intervju: Ministar zdravstva prof.dr. Željko Reiner
O Sveučilišnoj bolnici, krizi u zdravstvu i dugovima HZZO-a prema ljekarnama
Građanima Zagreba prije Uskrsa ministar zdravstva prof. dr. Željko Reiner i zagrebačka gradonačelnica Marina Matulović-Dropulić darovali su potpisivanje ugovora kojim će se nastaviti gradnja Sveučilišne bolnice. No, hoće li taj projekt nakon ideje koja se rodila još davne 1982. godine konačno zaživjeti i razveseliti one koji su za nju izdvajali novac tek će se vidjeti. O bolnici na kraju grada, ali i o teškoj situaciji u kojoj se zdravstvo nalazi razgovarali smo s prvim čovjekom u zdravstvu, ministrom Reinerom.
- Kako reagirate na priče da je Sveučilišna bolnica ponovno izvučena iz ladice kao predizborni trik?
- Moram reći da ne nastupam kao političar već bih želio odgovoriti kao ministar koji pokušava stručno voditi vrlo važan i osjetljiv segment kao što je zdravstvo. Ali, čini mi se da je upravo predizborni trik osporavati završetak gradnje bolnice, odnosno osporavati nešto što predstavlja ostvarenje višedesetljetnog sna Zagrepčana, a to je nova bolnica. Moram priznati da mi ne ide u glavu kako netko može postaviti pitanje treba li graditi bolnicu u gradu u kojemu će često ti isti koji to pitaju reći kako se dugo čeka na operaciju, kako su loši uvjeti u zagrebačkim bolnicama koje su stare po sto i više godina i slično. Od svih naših bolnica, ako izuzememo KB Dubravu koja je poslije uključena u sustav civilnog zdravstva, najmlađa bolnica završena je početkom Drugog svjetskog rata. Zbog svega toga nije mi jasno kako netko može postaviti pitanje smisla dovršenja gradnje te bolnice, posebno naglašavajući činjenicu da su za to što je sagrađeno građani Zagreba izdvajali svoj novac i imaju pravo dobiti ono za što su izdvajali novac, a to je nova bolnica.
Sveučilišna bolnica
- Ipak, mnogi će reći da je situacija u zdravstvu vrlo teška, a s druge strane kreće se u jedan tako velik i skup projekt?- Gradnja te bolnice nema nikakve veze s financijskim stanjem zdravstva koje je uistinu teško. Najveća kvaliteta je upravo to što smo napravili takvu financijsku konstrukciju slijedom koje se niti lipa ne bi izdvajala iz sredstava predviđenih za zdravstvenu skrb. Predviđeno je da Grad Zagreb i država podignu kredit koji bi se otplaćivao prodajom zgrada i zemljišta na kojima su ustanove i bolnice koje će se seliti u zgradu Sveučilišne bolnice. Gotovo pola prostora, od tog kudikamo pretjeranog, megalomanski zamišljenog kompleksa koji ukupno iznosi više od 217.000 metara četvornih, prodat će se za razne komercijalne sadržaje i tim novcem će se, zajedno s novcem od prodaje zdravstvenih ustanova koje se sele, otplaćivati kredit podignut za uređenje bolnice. Ja sam odmah najavio, kad sam preuzeo ministarski mandat u svibnju prošle godine, da je završetak te bolnice jedan od ciljeva koje namjeravam ostvariti pa mi je drago što je to krenulo. No, jedna od ključnih komponenti je što će se time ostvariti i nešto drugo do čega mi je veoma stalo, a mislim da bi i građani trebali biti sretni zbog toga - tim zahvatom u Hrvatskoj će se omogućiti otvaranje prve bolnice za produljeno akutno lječenje, ono što se u žargonu naziva bolnica B tipa. Time bi se automatski riješio problem i nedostatak bolesničkih kreveta u vrhunskim zagrebačkim klinikama koji objektivno postoji, a do kojeg dolazi iz različitih paramedicinskih, socijalnih i drugih razloga. Ne znam kako nekome može ne biti drago što se to počelo rješavati i to na način koji nema, ponavljam, nikakve veze s financiranjem zdravstva. Floskule su povezivati teško financijsko stanje hrvatskoga zdravstva za koje, što stvarnost dobro zna, nije krivo samo zdravstvo već uzroci leže izvan zdravstva, s tako velikim i plemenitim ciljem i jednostavno ispunjavanjem duga svim onim stotinama i stotinama tisuća ljudi koji su izdvajali novac upravo zato da dobiju bolnicu.
Seljenje bolnica
- Ali, bolnica će zauzimati manje od pola prostora koji je bio za nju predviđen. Možete li to objasniti?- Apsolutno mogu. Onako kako je ona zamišljena 1982. godine kada je osnovana RO Sveučilišna bolnica, danas više nema smisla. Već je i tada vrijeme mamut bolnica bilo na zalazu. Bolnica je bila zamišljena kao izvor dodatnih krevetnih kapaciteta pri čemu je koncept nadilazio ondašnje, a pogotovo sadašnje financijske mogućnosti. U međuvremenu je Zagreb dobio KB Dubravu, još jednu dobro opremljenu bolnicu s vrlo kvalitetnim smještajnim kapacitetima, što znači da su se i potrebe bitno izmijenile i jednostavno više ne treba toliko vrhunskih kreveta i prostora kao što se možda činilo prije 20 godina. Međutim, otkud novac i kako bismo sagradili bolnicu u ovim teškim vremenima ako ne bismo prodali pola kapaciteta? Ali, i kada bismo napravili bolnicu takvih dimenzija kako je prvotno zamišljeno, postavlja se pitanje njezina održavanja koje bi bilo enormno skupo i sumnjam da bi ono uopće bilo moguće. Uz Opću bolnicu Sv. Duh, Kliniku za traumatologiju i Institut za tumore, tamo će se preseliti i Državni zavodi za toksikologiju, za zaštitu od zračenja, za medicinu rada, za kontrolu imunobioloških preparata, za ispitivanje i kontrolu lijekova, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Ustanova za hitnu medicinsku pomoć iz Đorđićeve ulice.
Broj kreveta ostaje isti
- Je li pametno preseliti Hitnu pomoć iz centra grada na sam kraj grada?- Naravno, jer danas ponekad ne možete ni proći Đorđićevom ulicom od automobila hitne pomoći koji su prisiljeni parkirati na kolniku pa treći prometni trak zbog njih uopće nije vozan. Ipak, odlučili smo da će jedna ispostava Hitne pomoći ostati u centru grada na drugoj lokaciji i u manjem kapacitetu kako bi se pokrilo središte grada, a centrala i tehničke službe će se preseliti u novu bolnicu.
- Zašto ste se odlučili za preseljenje upravo tih triju bolnica?
- Glavni razlozi za njihovo preseljenje bili su potpuno neadekvatni uvjeti rada u njima. Bolnica Sv. Duh uopće nije građena kao bolnica već se raznim nadogradnjama u razna vremena pokušao kompenzirati nedostatak prostora, vrlo često velikim trudom osoblja, a to je prouzročilo neadekvatni smještaj bolesnika i opreme. Postojeći kapaciteti vrlo zahtjevnih medicinskih disciplina u sve te tri bolnice, posebno visokodiferencirane medicine, jednostavno nisu primjereni ni prostorom niti opremom i ne mogu se više poboljšati modernizacijama i adaptacijama. Podsjećam i to da je zgrada Instituta za tumore bila građena kao općinska zgrada za urede tadašnje općine Črnomerec...
Andrea Šantek
